"CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka UDK 289:294 MELLO, Anthony de Put k Bogu : moliti tijelom i dušom : Sadhana / Anthony de Mello ; Šprijevod Ivan CindoriĆ. – 2. izd. – Zagreb : Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 1994. – 165 str. ; 19 cm. – (Biblioteka Radost i nada ; 7) Prijevod djela: Sadhana – a way to God. ISBN 953-6257-04-1 940705279
Anthony de Mello
PUT K BOGU Biblioteka RADOST I NADA – 7 Izdavač Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove Zagreb, Jordanovac 110 Za izdavača Marko Milišić, Zagreb, Palmotićeva 31 Prijevod Ivan Cindori Lektura Tomislav Salopek Oprema Stjepan Harjač
Slog Marko Ružić Tisak »TIPOTISAK«, Zagreb
Napomena Sadhana je indijska riječ puna značenja; jedno značenje osvjetljuje drugo. Riječ Sadhana označuje, na primjer, stegu, vještinu, duhovne vježbe i, napokon, osobna sredstva kako doći do Boga. Ova knjiga sadrži mnogo vježbi koje čovjeka uvode u molitvu i na praktičan način tumači svaku vježbu. Autorova je namjera dobronamjerna čitatelja naučiti moliti. Vježbe se nadahnjuju na crkvenoj katoličkoj predaji, na Duhovnim vježbama sv. Ignacija Lojolskog, na istočnjačkim vještinama kao što su joga ili zenbudizam, i na modernoj psihologiji. Uvod
Posljednih petnaest godina svojega života proveo sam dajući duhovne vježbe i kao duhovni voditelj pomagao ljudima da mole. Susreo sam mnoge ljude koji se tuže da ne znaju moliti; da unatoč svim svojim naporima, čini se, ne napreduju u molitvi, da im je molitva dosadna i besplodna. Mnogi su mi duhovni voditelji rekli da su bespomoćni kad treba druge učiti moliti ili, točnije rečeno, kako iz molitve izvući zadovoljstvo i puninu. Tome se čudim jer sam ustanovio da je ljude razmjerno lako učiti moliti. To ne pripisujem samo osobnoj sposobnosti koju posjedujem. To pripisujem vrlo jednostavnim teorijama koje slijedim u svojem osobnom molitvenom životu ali i kada druge uvodim u molitvu. Jedna je teorija da je molitva vježba koja donosi ispunjenje i zadovoljstvo, i potpuno je opravdano to tražiti od molitve. Druga je teorija da moliti treba manje glavom, a više srcem. Zapravo, što ona prije ode iz glave i razmišljanja to će biti radosnija i plodnija. Većina svećenika i redovničkih osoba izjednačuje molitvu s razmišljanjem. Tu je njihova pogreška. Jedan mi moj prijatelj isusovac reče da je zamolio jednog hinduističkog gurua da ga uvede u vještinu molitve. Guru mu reče: Usredotoči se na disanje. Moj je prijatelj to činio oko pet minuta. Tada mu guru reče: Zrak koji udišeš jest Bog. Ti udišeš i izdišeš Boga. Postani svjestan toga i ostani u toj svijesti. Moj prijatelj, nakon što se duhovno teološki prilagodio toj tvrdnji, slijedio je dane upute – satima, dan za danom i, na svoje čuđenje, otkrio da molitva može biti toliko jednostavna kao što je udisanje i izdisanje. Ujedno je u toj vježbi otkrio dubinu, zadovoljstvo i duhovnu hranu, koje nije našao u mnogim i mnogim satima što ih je godinama posvećivao molitvi. Vježbe koje predlažem u ovoj knjizi u skladu su s pristupom spomenutog hinduističkog gurua kojega ja nikada nisam susreo ili išta više o njemu čuo. I ja imam neke teorije o molitvi; no, o njima ću govoriti u vježbama koje su pred vama i protumačit ću kako su te teorije pretpostavka samih vježbi. Te sam vježbe često predlagao skupinama ljudi. Nazivam ih molitvene skupine ili, točnije, kontemplativne skupine. Suprotno općem mišljenju, postoje kontemplativne skupine. Zapravo, u nekim je situacijama kontemplaciju lakše obavljati u skupini negoli sam. Napisao sam te vježbe gotovo točno u onom obliku i onim jezikom kojim se služim kad ih predlažem skupini. Ako planirate predvoditi kontemplativnu skupinu i služiti se ovom knjigom kao tekstom, sve što morate činiti je to da uzmete tekst svake vježbe i polako ga čitate grupi, a ona neka slijedi naputke koje joj čitate. Očito je da ćete morati
čitati polako, praviti duge stanke, napose na mjestima koja su označena točkicama... Samo čitanje ovog teksta neće vas učiniti dobrim voditeljem kontemplativne skupine. Zato vi sami morate biti donekle stručnjak u kontemplaciji. Morate posjedovati neku vještinu u duhovnom vodstvu. Ove vježbe nisu nikakva zamjena za osobno iskustvo i upućenost u duhovni život. No one će poslužiti kao dobar početak i sigurno će biti korisne i vama i skupini. Trudio sam se da iz ove knjige vježbi isključim ono što zahtijeva vodstvo stručnjaka u molitvi. Ako postoji kakva opasnost u sljedećim vježbama, tu ću opasnost naznačiti i pokazati put kako izbjeći štetu. Ovu knjigu posvećujem Blaženoj Djevici Mariji koja je za mene uvijek bila uzor kontemplacije*. Bila je i više od toga: uvjeren sam da je njezin zagovor meni, kao i mnogima koje sam vodio, isprosio milosti u molitvi koje inače nikada ne bismo postigli. Ovo je moj prvi savjet vama ako želite napredovati u vještini kontemplacije. Tražite njezinu zaštitu i molite njezin zagovor prije nego krenete na ovaj put. Njoj je dana milost da privuče Duha Svetoga na Crkvu kao što je bio slučaj pri navještenju ili na Pedesetnicu, kada je ona molila zajedno s apostolima. Ako uspijete da ona moli s vama i za vas, uistinu bit ćete vrlo sretni. POSVJEŠĆIVANJE Vježba 1 Bogatstvo šutnje Šutnja je velika objava, kazao je Lao-tse. Naviknuli smo na Sveto pismo gledati kao na Božju objavu. I s pravom. Želim da sada otkrijete kako i šutnja može biti objava. Da biste shvatili i ušli u objavu koju vam pruža Sv. pismo, morate se izložiti njegovu djelovanju. Da biste ušli u objavu koju vam pruža šutnja, morate, prije svega, postići šutnju. A to nije lako. Pokušajmo to postići u našoj prvoj vježbi. Neka svatko od vas zauzme ugodan položaj. Zatvorite oči. Sad vas pozivam da šutite otprilike deset minuta. Prije svega trudite se postići šutnju, i to što je moguće veću šutnju srca i pameti. Kad to postignete, izložit ćete se onoj objavi koju sa sobom donosi ta šutnja. Kad bude prošlo deset minuta pozvat ću vas da otvorite oči i da nam, ako želite, priopćite što ste činili i doživjeli u tih deset minuta. .......................... .......................... ..........................
Priopćavajući nam što ste učinili i što ste doživjeli, recite što ste poduzeli da biste postigli šutnju i kako ste u tome uspjeli. Ako možete, opišite tu šutnju. Recite nam što ste doživjeli za vrijeme te šutnje. Recite nam sve što ste mislili i osjećali za vrijeme ove vježbe. Iskustvo onih koji su prošli ovu vježbu vrlo je različito. Najviše ljudi, na svoje iznenađenje, otkrije da je šutnja nešto na što nisu naviknuli. Bilo što da poduzmu, ne uspijeva im spriječiti da misao ne luta ili smiriti neki uzburkani osjećaj koji uznemiruje njihovo srce. Drugi osjećaju da su se približili granici šutnje. Tada ih spopadne panika i oni se povlače. Šutnja može biti zastrašujuće iskustvo. Nema razloga da čovjek bude obeshrabren. Čak i vaše misli koje lutaju velika su objava, zar ne? Činjenica da vaše misli lutaju, nije li objava o vama samima? To nije dovoljno samo znati. Morate posvetiti neko vrijeme tome da doživite svoje misli koje lutaju. I način na koji vaše misli lutaju – i to je otkriće! Evo ohrabrenja za vas: činjenica da ste uopće bili svjesni da vaše misli lutaju, ili da vam je nutrina nemirna, ili pak nesposobnost da šutite, dokazuje da imate mali stupanj šutnje, bar toliko šutnje da budete svjesni svega toga. Ponovno zatvorite oči i budite svjesni da vam misli lutaju... samo dvije minute... Osjetite šutnju koja vam omogućuje da ste svjesni svojih misli koje lutaju... Na toj najnižoj razini šutnje koju imate u sebi gradit ćemo u sljedećim vježbama. Kako ta šutnja bude rasla, to će vam ona više i više objavljivati nešto o vama samima. Ili, još točnije, šutnja će objaviti vas vama samima. Ovo je njezina prva objava: vi sami. A u toj objavi, i kroz nju, postići ćete stvari koje se ne mogu kupiti novcem, poput mudrosti, vedrine, radosti i Boga. Da biste postigli te predragocjene stvari nije dovoljno da o njima razmišljate, govorite, raspravljate. Morat ćete raditi na tome. Hajdemo odmah na posao! Zatvorite oči. Nastojte šutjeti pet minuta. Na kraju vježbe uočite je li ovaj put vaš napor da postignete šutnju bio uspješniji ili manje uspješan.
Uočite je li vam šutnja ovaj put objavila nešto što prošli put niste zapazili. Ne očekujte ništa izvanredno i uzbudljivo u objavi koju donosi šutnja – rasvjetljenja, nadahnuća, pronicavost. Zapravo, nemojte ništa tražiti. Ograničite se na to da zapažate. Prihvatite sve što dođe u vašu svijest. Sve, bez obzira na to kako banalno ili obično bilo to što vam se na taj način objavljuje. Sva vaša objava može biti u činjenici da su vam ruke vlažne ili da imate potrebu promijeniti položaj ili da vas zabrinjava vaše zdravlje. Nije važno. Najvažnije je da ste postali svjesni toga. Sadržaj vaše svjesnosti manje je važan od kakvoće te svjesnosti. Kako se kakvoća bude poboljšavala, vaša će šutnja postajati dublja. A kako se šutnja bude produbljivala, osjetit ćete promjenu. I na svoju radost otkrit ćete da objava nije znanje. Objava je moć; tajanstvena moć koja donosi preobrazbu. Vježba 2 Tjelesni osjeti Zauzmite udoban i opušten položaj... Zatvorite oči... Sad vas molim da postanete svjesni nekih osjeta na svojemu tijelu koje ovaj čas osjećate, ali ih niste izričito svjesni... Postanite svjesni kako odjeća dodiruje vaša ramena... Sada budite svjesni kako odjeća dodiruje vaša leđa, ili kako leđa dodiruju naslon stolca na kojemu sjedite... Sad budite svjesni kako jedna ruka dodiruje drugu ili kako obje počivaju u vašem krilu... Sada postanite svjesni svojih bedara ili stražnjice koja pritišće stolac... Osjetite kako vaše noge dodiruju cipele... Sad budite izričito svjesni položaja u kojem sjedite... Još jednom: ramena... leđa... desna ruka... lijeva ruka... bedra... noge... položaj tijela pri sjedenju... Opet: ramena... leđa... desna ruka... lijeva ruka... desno bedro... lijevo bedro... desna noga... lijeva noga... položaj tijela sada kad sjedim... Nastavite sami tu šetnju od jednog dijela tijela do drugog. Zaustavite se samo nekoliko sekundi na svakom dijelu tijela, ramenima, leđima, bedrima itd... Nastavite prelaziti od jednog dijela k drugome... Možete se zadržati na dijelovima tijela koje sam naveo ili na drugim dijelovima ako želite: glava, vrat, ruke, lice, trbuh... Važno je da doživite osjećaj, osjet svakog dijela, da ga za sekundu-dvije osjetite, a zatim prijeđite na drugi dio tijela... Nakon pet minuta zamolit ću vas da smireno otvorite oči i završite vježbu.
Ova jednostavna vježba kod većine ljudi izaziva osjećaj opuštenosti. U većini skupina kojima prvi put predložim tu vježbu neki postanu toliko opušteni da jednostavno zaspe! Jedan od najvećih neprijatelja molitve jest živčana napetost. Ova vam vježba pomaže da ta napetost popusti. Obrazac je jednostavan: opuštate se kada dođete do svojih osjeta; kada postanete, koliko god je to moguće, svjesni svojih tjelesnih osjećanja, zvukova oko sebe, svog disanja, okusa onoga što imate u svojim ustima. Mnogi žive previše u svojoj glavi – oni su najvećim dijelom svjesni misli i maštanja koja se rađaju u njihovim glavama, a premalo su svjesni djelovanja svojih osjeta. Posljedica toga jest da malokad žive u sadašnjem času. Oni su gotovo uvijek ili u prošlosti ili u budućnosti. U prošlosti, žaleći zbog prošlih promašaja, osjećajući krivnju zbog prošlih grijeha, uživajući u prošlim uspjesima, uvrijeđeni zbog prošlih uvreda koje su im drugi nanijeli. Ili pak žive u budućnosti bojeći se mogućih nevolja ili neugodnosti, maštaju o budućim radostima, sanjaju o budućim događajima. Sjećati se prošlosti da bismo iz nje izvukli korist ili da se u njoj opet razveselimo, i gledati budućnost da bismo primjereno stvarnosti planirali – vrlo je dragocjeno, no pod uvjetom da nas predugo ne odvlače od sadašnjosti. Da bismo uspjeli u molitvi, bitno je razvijati sposobnost da budemo u dodiru sa sadašnjošću i da tu ostanemo. Ne poznajem boljeg načina da ostanemo u sadašnjosti od ovoga: da čovjek izađe iz glave i vrati se osjetima. Osjetite toplinu ili hladnoću oko sebe. Osjetite dašak vjetra koji miluje vaše tijelo. Osjetite toplinu sunca koje je u dodiru s vašom kožom. Osjetite građu i toplinu predmeta koje dodirujete... i uočite razliku. Uočite kako ste postali živi nalazeći se u sadašnjosti. Kad ste jednom svladali tehniku posvješćivanja osjeta, bit ćete iznenađeni onim što ste otkrili, osobito ako ste tip koji je zabrinut za budućnost ili se osjeća krivim zbog prošlosti. Riječ o tome kako izaći iz glave: glava nije baš dobro mjesto za molitvu. Nije ona loše mjesto gdje započinjete svoju molitvu. No, ostane li vaša molitva tu predugo i ako ne prodre do srca, polako će se osušiti i postati dosadna uz osjećaj nezadovoljstva. Morate naučiti izaći iz svijeta misli i govora i prijeći u svijet osjećaja, osjeta, ljubavi, izravnog uviđanja. Na tom se području rađa kontemplacija, a molitva postaje snaga koja preobražava i izvor mira kojemu nema kraja. Moguće je da neki – a takvih je malo – kao učinak ove vježbe neće osjećati opuštenost i mir, nego pojačanu napetost. Ako je to vaš slučaj, postanite svjesni svoje napetosti. Uočite koji je dio tijela napet. Točno
osjetite kako doživljavate tu napetost. Postanite svjesni da se vi sami napinjete i točno uočite kako to činite. Kada upotrebljavam riječ uočite ne mislim na refleksiju, na razmišljanje, nego na tjelesne dojmove i osjete. Ne mogu dovoljno naglasiti da se ova vježba tiče osjeta a ne razmišljanja. Ima onih koji, kad ih se zamoli da osjećaju svoje ruke ili noge ili glavu, doista ne osjećaju te dijelove tijela. Oni stvaraju mislenu sliku svojih udova. Oni znaju gdje se ti udovi nalaze i postanu svjesni toga znanja. No oni ne osjećaju svoje udove. Tamo gdje drugi osjeća nogu ili glavu, oni osjećaju prazninu. Oni imaju samo mislenu sliku. Najbolji način da se prevlada taj nedostatak (i da biste bili sigurni da ne stvarate mislenu sliku osjetnog iskustva) jest da pokupite što je moguće više osjeta u svakome od ovih dijelova tijela: ramena, leđa, bedra, ruke, noge. To će vam pomoći da suosjećate s onima koji ne osjećaju svoje udove, jer ćete najvjerojatnije otkriti da, na početku, samo na maloj površini uda zamjećujete osjet. Može se dogoditi da na velikoj površini svojega tijela nećete otkriti nikakav osjet. To je zato što je vaša osjetnost umrtvljena jer je toliko dugo živjela u glavi. Površina vaše kože pokrivena je milijardama biokemijskih reakcija koje nazivamo osjetom, a vama je teško otkriti neke od njih! Otvrdnuli ste pa ne osjećate – najvjerojatnije zbog neke emocionalne rane koju ste odavno zaboravili. Vaše zamjećivanje, vaša svjesnost, vaša moć koncentracije i pažnje još su uvijek tupi i nerazvijeni. Poslije ću rastumačiti kakvu vezu ova vježba ima s molitvom i kako je za mnoge sama ta vježba jedan način kontemplacije. Za sada neka bude dovoljno kao priprava za molitvu i kontemplaciju, kao sredstvo da postignete opuštenost i smirenost, bez čega molitva postaje teška, čak nemoguća. Zatvorite nanovo oči. Stupite u vezu s osjetima na različitim dijelovima tijela. Idealno bi bilo da ne mislite o raznim dijelovima tijela kao ruke ili noge ili leđa, nego, jednostavno, idite s jednog osjeta na drugi i kako budete osjećali svoje udove, nemojte im davati nikakve oznake ili imena. Osjetite li poriv da se pomaknete ili promijenite položaj, nemojte to učiniti. Jednostavno budite svjesni poriva ili tjelesne neugode, ako je ima, iz kojih izvire podražaj. Ostanite u ovoj vježbi nekoliko minuta. Postupno ćete osjećati određenu smirenost u svojem tijelu. Nemojte se izričito zadržavati u toj smirenosti. Nastavite s vježbom svjesnosti i pustite da se smirenost brine za sebe samu.
Ako postanete rastreseni, vratite se svjesnosti tjelesnih osjeta, prelazeći od jednog osjeta na drugi, sve dok vaše tijelo opet ne postane smireno, dok se vaša pamet ne smiri zajedno s tijelom, a vi opet ne postanete sposobni ponovno osjećati onu smirenost koja donosi mir i predokus kontemplacije i Boga. Ponavljam, nemojte se izričito zadržavati u smirenosti. Zašto se ne zadržavati u smirenosti koju ćete vjerojatno osjetiti u ovoj vježbi? Ostanete li u njoj, možete se osjećati opušteno i ugodno. Ako to učinite, upadate u opasnost da se uvučete u blagi zanos i misaonu prazninu i da ostanete u tom zanosu koji, s obzirom na kontemplaciju, nikamo ne vodi. To je neka vrsta samohipnoze koja nema nikakve veze ni s produbljivanjem svjesnosti ni s kontemplacijom. Stoga je važno da namjerno ne tražite kako biste izazvali tu smirenost ili šutnju u sebi i da izričito ne ostanete u njoj ako se ona pojavi. Morate ići za tim da radije izoštravate nego da otupljujete svjesnost koja dolazi od zanosa, koliko god on bio blag. Dakle, unatoč smirenosti, i u smirenosti ostanite pri vježbi svjesnosti i pustite da se smirenost pobrine sama za sebe. Bit će trenutaka kada će smirenost ili praznina biti toliko jake da će vam vježba biti nemoguća unatoč vašim naporima. U takvim trenucima niste vi ti koji tražite smirenost. Smirenost je ona koja vas je zaposjela i nadjačala. Kad se to dogodi, možete se mirno i korisno prepustiti toj smirenosti (budući da vam nije moguće nastaviti vježbu) i podložite se toj snažnoj smirenosti u sebi. Vježba 3 Tjelesni osjeti. Kontrola misli Ova vježba produbljuje prijašnju. Prva vam se vježba mogla činiti vrlo jednostavnom – zapravo toliko jednostavnom da ste se mogli razočarati. No, kontemplacija je u biti vrlo jednostavna stvar. Da biste u njoj napredovali, ne treba da primjenjujete uvijek složenije vještine, nego ustrajte u jednostavnosti. A to je za mnoge ljude vrlo, vrlo teško. Podnosite dosadu. Oduprite se napasti da tražite novosti. Umjesto toga, idite u dubinu. Da biste uzmogli uživati blagodati ove i prijašnje vježbe, morate ih dugo uvježbavati. Jednom sam obavio budističke duhovne vježbe u kojima smo dvanaest do četrnaest sati na dan proveli koncentrirajući se na disanje, na zrak kako ulazi u nosnice i izlazi iz njih. Nikakve raznolikosti, nikakva uzbuđenja, nikakvih misli koje bi zabavljale našu pamet! Živo se sjećam dana u kojem smo proveli više od dvanaest sati da bismo postali svjesni svih osjeta na malom području između nosnica i gornje usnice! Mnogi od nas satima nisu ništa
uspijevali. Samo strpljivošću, ustrajnim naporom da se koncentriramo i budemo svjesni, to nepokorno područje počelo je pokazivati svoje osjete. Pitat ćete kakvu korist sve to ima s obzirom na molitvu. Jedino što vam za sada mogu odgovoriti jest: nemojte pitati! Činite ono što ste zamoljeni da radite i odgovor ćete sami otkriti. Istina se nalazi manje u riječima i objašnjenjima, a više u akciji i iskustvu. Stoga, dakle, na posao, s vjerom i ustrajnošću (a trebat će vam podosta i jednog i drugog). Neće proći mnogo vremena i vi ćete iskusiti odgovor na svoja pitanja. Također ćete iskusiti nesklonost da odgovarate na pitanja koja će vam o ovome predmetu postavljati drugi. U biti, sva ta pitanja zapravo kažu: Pokaži mi! Jedini vrijedan odgovor na njih jest: Otvori oči i vidi sam! Više volim da se sa mnom popnete na vrh brda i doživite izlazak Sunca negoli da vam ja biranim riječima opisujem što vam znači izlazak Sunca kada ga promatrate s vrha planine. Dođite i vidite!, odgovorio je Isus dvojici učenika koji su ga ispitivali. Vrlo mudro! Sva ljepota izlaska Sunca na vrhu planine i mnogo, mnogo više sadržano je u jednoj jednoličnoj vježbi koja traje satima i dan..."
|
You need to upgrade your Flash Player , or try to enable javascript in order see this document properly.
|
|
Comments
