"Anita Shreve Pilotova žena jedan \ ~~\~~I/~ CULA JE KUCANJE, A ONDA LAVEŽ. SAN KOJI JE SANJALA PREKINUO SE, šmugnuo iza vrata što se zatvaraju. Sanjala je nešto lijepo, toplo i prisno, pa joj je bilo žao što se san prekida. Opirala se budenju. U maloj spavaćoj sobi bilo je mračno, iza žaluzina još nije svanulo. Posegnula je rukom k svjetiljci, prstima napipala prekidač, pritom miSIeĆI'. St0? St0 ~ Uznemirila ju je osvijetljena soba, nešto je bilo pogrešno, kao da si u ponoć na hitnoj pomoći. Pomisli, brzo, jedno za drugim: Mattie. Onda, Jack. Onda, susjed. Onda, automobilska nesreća. Ali Mattie spava, nije li tako? Kathryn ju je vidjela kako odlazi u krevet, pratila ju je pogledom niz hodnik i kroz vrata, vrata koja je zatvorila tako čvrsto da su gotovo tresnula, dovoljno da iskaže stav a ne izazove pokudu. A Jack, gdje je Jack? Počeškala se po glavi, pročešljavajući kosu što joj se zaležala u snu. Jack je, gdje točno? Pokušala se sjetiti rasporeda: London. Trebao bi stići kući oko ručka. Sigurno. Ili je nešto pobrkala, a on je opet zaboravio ključeve? S~ela je i spustila noge na ledeni drveni pod. Nikad nije uspjela dokućiti za$to ~rvo u staroj kući po~pu~o izgubi toplinu tijekom zime. Crne tajice popele su joj se do polovice listova, a manšete ko šulje u kojoj je spavala, iznošene bijele Jackove košulje, odvrnule su s~ i visj~l~ joj ~r~ko prstiju, Yiš~ nij~ ćula kucanj~ i na tr~nuta~ pQ katkad dogadalo u snu, da se probudi u drugom snu. Posegnula je za malim satom na stoliću kraj kreveta i pogledala na brojčanik, 3:24. Zaškiljila je iz još veće blizine u crni brojčanik s fluorescentnim brojkama i onda spustila sat na mramornu površinu stoli.ća, tako snažno da se otvorio i jedna se baterija otkotrljala pod krevet. Ali Jack je u Londonu, ponovila je samoj sebi. A Mattie je u krevetu. Ponovno je čula kako netko kuca, tri oštra udarca po staklu. Mali čvar u grudima spusti joj se u trbuh i tamo stane. U daljini se ponovno javi pas, kratkim reskim lavežom. Pažljivo je prešla preko sobe kao da će, bude li se kretala prebrzo, pokrenuti nešto što još nije počelo. Pritisnula je kvaku na vratima spavaće sobe, koja su se otvorila uz tih škljocaj, i sišla niz stražnje stubište. Mislila je na to da joj je kći na katu i da mora biti oprezna. Prošla je kroz kuhinju i kroz prozor nad sudoperom pogledala na stazu što je skretala prema stražnjem dijelu kuće. Uspjela je razabrati obris običnog, tamnog auta. Skrenula je u uski stražnji hodnik gdje su pločice bile još hladnije od dasaka, hladne poput leda pod petama. Upalila je svjetlo nad stražnjim vratima i kroz mala stakla pri vrhu vrata ugledala muškarca. Trudio se pribrati se od svjetla što ga je naglo zabljesnulo. Polako je nagnuo glavu u stranu, ne gledajući u staklo, kao da to nije pristojno, kao da raspolaže svim vremenom ovog svijeta, kao da nije 3:24 ujutro. Djelovao je blijedo pod svjetlom. Imao je spuštene kapke i kosu boje prašine, kratko ošišanu i začešljanu unatrag, tako da se vidjelo kako mu se već duboko povukla s čela. Podigao je ovratnik na kaputu i pogrbio ramena. U jednom se času naglo pokrenuo tapkajući nogama po pragu. Tad je donijela odluku. Dugačko li~e, ponešto tužno, pristojna odjeća, zanimljiva usta, donja usni ~a pomalo zaob~jena i punija od gornje; nije opasan. S rukom na kvaki pomislila je; nije ni provalnik ni silovatelj. Definitivno nije silovatelj. Otvorila je vrata, "Gospoda Lyons?" upita on. Odmah je znala. Osjetila je to u načinu kako je izgovorio njezino ime, po tome što joj je uopće znao ime. Vidjelo mu se to u očima, treptaj brige. Nagli udisaj. Naglo je ustuknula i presavila se u struku. Ruka joj poleti prema prsima. On pruži ruku kroz vrata i položi joj dlan na leđa. Od njegova se dodira trgne. Pokušala se uspraviti, ali nije mogla. "Kad?" upita. Zakoračio je u kuću i zatvorio za sobom vrata. "Rano jutros", rekao je. "Gdje?" "Oko deset milja od irske obale." "U vodi?" "Ne. U zraku." "Oh..." prinijela je ruku ustima. "Gotovo smo sigurni da je došlo do eksplozije", rekao je brzo. "Sigurni ste da je to bio Jack?" Odvratio je pogled, a onda ponovno pogledao u nju. "Da." Počela se rušiti, a on ju je primio za laktove. Na trenutak joj je bilo neugodno, ali nije si mogla pomoći, noge su joj jednostavno otkazale, Nije znala da je tijelo može tako i~dati, tako posustati. Driao ju je za laktove, ali ona je vukla ruke prema sebi. Polako ju je s~ustio na pod. Pognula je lice na koljena i rukama obujmila glavu. U sebi je čula bijeli šum i nije razumjela što on govori, Svjesno se naprezala d~sati, napuniti pluća. Podigla je glavu i stala gutati zrak. Kao iz daljine, ćula je neobićan zvuk nalik na grcanje, ali znala je da ne plaće jer joj je liee bilo s~~o, Stojećl iza nje, muškaracjuje pokušavao padić~ s poda, "Dajte da vam donesem stolac", rekao je. Mahala je glavom s jedne strane na drugu. Htjela je da je pusti na miru, Htjela je utonuti u pločice, ra~liti se po podu.
Nezgrapno joj je za~ulcao rul~e pod pa~uh, DopuStila je da joj po........,.m ..~Ln4. Kad je podigla pogled, vidjela je kako je on zabrinuto gleda. Primio ju je pod ruku i poveo u kuhinju. "Sjednite ovdje", rekao je. "Gdje se pali svjetlo?" "Tu na zidu." Glas joj je bio promukao i slab. Shvatila je da drhti. On je uspio napipati prekidač na zidu. Kad se upalilo svjetlo, podigla je ruku pred lice. Nagonski, nije željela da je bilo tko vidi. "Gdje držite čaše?" upita je on. Pokazala mu je kuhinjski ormar. Natočio je i dodao joj čašu vode, ali ruka joj se previše tresla. Morao joj je pridržati prste da može otpiti gutljaj. "Vi ste u šoku", rekao je. "Gdje držite pokrivač?" "Vi ste iz tvrtke", rekla je. Skinuo je kaput i sako i prebacio joj sako preko ramena. Pomogao joj je da uvuče ruke u rukave, koji su je iznenadili toplinom. "Ne", rekao je. "Iz sindikata." Polako je kimnula glavom, pokušavajući se snaći. "Robert Hart", predstavio se. Ponovno je kimnula, otpila još gutljaj vode. Grlo joj je bilo suho i bolno. "Ovdje sam da vam pomognem", rekao je. "Ovo će biti vrlo teško. Je li vam kći tu?" "Znate da imam kćer?" brzo je upitala. A onda pomisli, pa naravno da zna. "Hoćete da joj ja kažem?" upita on. Kathryn je niječno zavrtjela glavom. "Uvijek govore kako najprije stignu oni iz sindikata", rekla je. "Žene to govore. Da je sad probudim?" Bacio je kratak pogled na sat, a onda na Kathryn, kao da procje~ljuje 1(OI1X0 im~e~oš vremena vstalo. "~a ne~oliko minuta", rekao je. "Kad budete spremni, Nemojte se žuriti." Zazvonio je telefon, nazubljena oštrica proparala je tišinu kuhi nje. Robert Hart odmah je podigao sns~i~u. "Bez komentara", rekao je. "Bez komentara." "Bez komentara." "Bez komentara." Promatrala ga je kako spušta slušalicu i trlja čelo prstima. Imao je debele prste i krupne ruke, ruke koje su izgledale prevelike za tijelo. Zagledala se u njegovu košulju, bijelu s tankim sivim prugicama, ali vidjela je samo sićušni model aviona na maketi neba kako se u daljini razlijeće u komade. Priželjkivala je da se čovjek iz sindikata okrene prema njoj i kaže joj kako je pogriješio: bio je to drugi avion; radilo se o nekoj drugoj supruzi; nije se uopće dogodilo onako kako je on rekao. Gotovo se obradovala. "Želite da nekog pozovem?" upitao je. "Da bude s vama?" "Ne", rekla je. "Da." Zastala je. "Ne." Zavrtjela je glavom. Nije još bila spremna. Oborila je pogled i zagledala se u ormarić pod sudoperom. Što je u njemu? Domestos. Aiax. Pril. Jackova crna pasta za cipele. Ugrizla se za unutrašnjost obraza i pogledala po kuhinji, u ispucali stol od jelovine, kamin iza njega, mliječnozelenu starinsku vitrinu. Prije samo dva dana njezin je muž laštio cipele u ovoj prostoriji, naslonivši nogu na ladicu za kruh koju je izvukao baš zbog toga. Često je laštio cipele neposred no prije odlaska na posao. Ona bi sjedila i gledala ga, a u posljednje vrijeme to je postala neka vrsta obreda, dio njegova odlaska od nje. To joj je uvijek teško padalo, njegov odlazak iz kuće - bez obzi ra na to koliko je posla imala, bez obzira na to koliko se veselila vre menu koje će posvetiti sebi. I nije to bilo zato što se bojala. Nije stekla naviku da strepi zbog njega. To je sigurnije od vožnje autom, uvijek je govorio, a držao se nekako ležerno samopouzdano, kao da njegova sigurnost nije ni spomena vrijedna. Ne, nije to bilo zbog si gurnosti. Teško joj je padao sam ćin odlaska, to što Jack napušta kuću, ~o~ a '~ romatrala kako izla~~ kro~ vrata s ć~tvrtastom i~J p ~' lotskom torbom u jednoj ruci i malom putnom torbom u drugoj, s kapom pod rukom, često joj se činilo da se on na neki dubok način odvaja od nje. I, dakako, odvajao se od nje. Napuštao ju je zato da bi nn~irton m ~r~~r etn ePrlam~PePt tnna tP~alr avinn i nrPlatin niimr~. ocean do Londona, ili Am~terdama, ili Nairobija. Bio je to lako shvatljiv osjećaj i obično bi je prošao za nekoliko trenutaka. Katkad bi se Kathryn tako naučila na njegovu odsutnost da ju je upravo iritiralo kad se poremetio njezin ustaljeni dnevni ritam zbog njegova povratka. A onda, nakon tri ili četiri dana, cijeli se ciklus ponavljao. Znala je da Jack nikad nije doživljavao odlaske i dolaske onako kao ona. Ostavljati, naposljetku, nije isto kao i biti ostavljen. Ja sam samo malo bolji vozač autobusa, znao je reći. I to ne osobito dobar, dodao bi. Znao je reći. Trudila se to shvatiti. Trudila se shvatiti činjenicu da Jack više ne postoji. Ali vidjela je samo oblačiće dima, kao u crtanom filmu, s linijama koje se šire u svim smjerovima. Tu je sliku pokušala izbrisati jednako brzo kao što joj se pojavila pred očima. "Gospodo Lyons? Imate li negdje televizor tako da mogu donekle pratiti što se dogada?" upitao je Robert Hart.
"U dnevnoj sobi", rekla je i pokazala rukom. "Htio bih samo čuti što sad govore na vijestima." "U redu je", rekla je. "Dobro sam." Kimnuo je glavom, ali kao da je oklijevao. Pratila ga je pogledom dok je izlazio iz sobe. Onda sklopi oči i pomisli: Ovo apsolutno ne mogu reći Mattie. Već je mogla zamisliti kako će to ići. Otvorit će vrata Mattiene sobe i vidjeti na zidu plakate za turneju sastava Less Than Jake i ekstremno skijanje u Koloradu. Na podu će Iežati odjeća što ju je nosila posljednja dva ili tri dana, sva izvrnuta naopako. U kutu će stajati Mattiena sportska oprema - skije i štapovi, daska za snijeg, štap za hokej na travi i palica za lacrosse. Ploča iznad pisaćeg stola prekrivena je izrezanim sličicama iz stripova i fotografijama prijateljica: Taylor, Alyssa, Kara, petnaestogodišnjakinje s kosom skupljenom u rep i dugim uvojcima što im padaju po čelu. Mattie će ležati sklupča na ispod bijeloplavog pokrivača i pretvarati se da je ne čuje s~e aok je ~~thryn treći pllt n~ zazoye po imenu, O~da ć~ se ~aglo usprav~ti u krevetu, isprva razdražena što ju je probudila, mislit ć~ da j~ Vilj~me za školu, i pitati se zašto je Kathryn ušla u sobu. Smećkastocrvena kosa, prošarana vlasima metalnog odsjaja, rasut će joj se po ra menima, po Ijubičastoj majici na kojoj bijelim slovima piše "Ely Lacrosse" preko njezinih sićušnih grudi. Rukama će se osloniti na madrac i uspraviti. "Što je, mama?" upitat će. Baš tako. "Što je, mama?" a onda opet, samo sad već povišenim glasom. "Mama, što se dogodilo?" A onda će Kathryn morati kleknuti kraj kreveta i morat će reći svojoj kćeri što se dogodilo. "Ne, mama!" povikat će Mattie. "Ne! Mama!" Kad je otvorila oči, Kathryn je čula tiho mrmljanje televizora. Ustala je s kuhinjskog stolca i otišla u dugačku dnevnu sobu sa šest pari balkonskih vrata što su gledala na travnjak i na more. U kutu sobe stajalo je božićno drvce zbog kojeg se načas ukočila na pragu. Robert Hart sjedio je pognut prema naprijed na kauču, a na televiziji su intervjuirali nekog starca. Propustila je početak izvještaja. Bio je to CNN ili CBS. Robert baci pogled prema njoj. "Jeste li sigurni da želite ovo gledati?" upita je. "Molim vas", reće ona. "Radije bih da vidim." Ušla je u sobu i primakla se televizoru. Kišilo je tamo gdje su razgovarali sa starcem, a poslije su u dnu ekrana ispisali ime mjesta. Malin Head, Irska. Nije mogla zamisliti gdje bi to bilo na zemljopisnoj karti. Nije čak znala ni u kojoj je to Irskoj. Kiša se cijedila starcu niz obraze, a pod očima su mu se objesile dugačke bijele vrećice. Kamera se odmaknula i pokazala glavni seoski trg sa starinskim, bijelim pročeljima zgrada. U sredini niza kuća stajao je hotel žalosnog izgleda i na ploči iznad vrata pročitala je ime~ Hotel Malin. I~raj ulaza u hotel stajali su m»škarci sa šalicama čaja ili kave u rukama i stidljivo pogledavali prema televizijskil~ ekipama, Kamera se vratila na starca i unijela mu se u lice, Djelovao je potreseno oko očiju; a usta su mu visjela kaa da mu je teš~o disa~i, Kathryn ga je gledala i pomislila: Ovako ja sada izgledam. Sivo lice. Očl zagledalle u rlešto čega zapravo rlema, ~sta razjaplje~a kao u Reporterka, tamnokosa žena sa crnim kišobranom, zatražila je starca da opiše što je vidio. Bila je noć s mjesečinom i tamnom vodom, polako je opisivao on. Glas mu je bio promukao, a govorio je s tako jakim irskim akcentom da su morali na dnu ekrana ispisati to što govori. Iz neba su se počeli prosipati komadići srebra i padali su posvuda oko moje barke, rekao je. Lepetali su kao ptice. Ranjene ptice. Padali su i padali. T~rtjeli su se i okretali. Prišla je televizoru i kleknula na sag tako da joj je lice došlo u ravninu sa starčevim licem na ekranu. Ribar je mahao rukama da pokaže što misli. Dlanovima je uobličio lijevak i stao treperiti prstima, gore-dolje, a onda iscrtao nazubljeni rub. Rekao je reporterki kako niti jedan od tih čudnovatih komadića nije zapravo pao u njegovu barku, a kad je upalio motor i stigao do mjesta gdje mu se činilo da su pali, već su nestali ili potonuli u more i nije ih mogao dohvatiti, čak ni mrežama. Okrenuvši se prema kameri, reporterka je rekla da se starac zove Eamon Gilley. Osamdeset tri su mu godine, rekla je, i prvi je očevidac koji se javio. Čini se da inače nitko drugi nije vidio ono što je vidio ribar i još ništa nije potvrđeno. Kathryn se činilo da reporterka silno želi da Gilleyjeva priča bude istinita, ali osjeća se dužnom reći kako možda i nije. Ali Kathryn je znala da je to istina. Mogla je zamisliti mjesečinu na moru, ljeska se i prelijeva, a iz neba padaju srebrnasti komadići, padaju i padaju poput sićušnih andela koji se spuštaju na zemlju. Vidjela je malu barku na pučini i ribara koji stoji na pramcu, lica podignuta prema mjesecu, ispruženih ruku. Vidjela ga je kako gotovo gubi ravnotežu da bi uhvatio komadiće što lepršaju, maše zrakom poput djeteta koje u ljetnoj noći hvata krijesnice. I pomislila je tada kako je čudno što nesreća- takva nesreća koja ti sledi svu krv u žilama i istisne sav zrak iz pluća i udari te svom silom u lice - može, na trenutak, stvoriti takvu ljepotu. *** Robert ispruži ruku i ugasi televizor. "Jeste li dobro?" upita je. "Što ste rekli, kada se to dogodilo?"
Oslonio je laktove na koljena i sklopio ruke. "U jedan i pedeset sedam po našem vremenu. U šest i pedeset sedam po njihovom." Iznad desne obrve imao je ožiljak. Sigurno je u kasnim tridesetim, pomislila je, bliži po godinama njoj nego Jacku. Imao je svijetlu put plavokosa čovjeka i smeđe oči s mrvicama hrde u šarenicama. Jack je imao plave oči, dvije različite plave boje - jedno isprano plavo, gotovo prozirno, boje akvarelnog neba; drugo jasno plavo, boje tinte. Te neobične boje privlačile su oči svih ostalih njegovima, ljudi su mu ispitivački gledali u lice kao da ta asimetrija nagoviješta neku neravnotežu, možda nešto što nije u redu. Pomislila je: Je li ovo posao za muškarca? "To je vrijeme posljednjeg javljanja", rekao je čovjek iz sindikata glasom koji je jedva čula. "A što su rekli u posljednjem javljanju?" upitala je. "Bilo je posve rutinsko." Nije mu vjerovala. Što je rutinsko u posljednjem javljanju? "Znate li", upitala je, "koje su najčešće posljednje riječi što ih piloti izgovaraju kad shvate da padaju? No, vjerojatno vi znate." "(~ospođo Lyons", rekao je, okrenuvši se prema njoj. "Kathryn." "Još ste u šolcu. Treba vam šećer, Imate li soka3" "U hla~njaku. Bila je to bomba, je li tako?" "Yolio bih da va~ t~ogu više reći." Ustao je i otišao u kuhinju. Shvatila je da ovog časa još ne želi ostati sama u sobi i pošla za njim. Pogledala je na sat iznad sudope ra, 3a3~. ~e li moguće da je prošlo samo 14 minuta otkako je pogle. dala na sat na stoliću pokraj ltreveta u spavaćoj sobi~ "Brzo ste stigli ovamo", rekla je i ponovno sjela na kuhinjski stola~. "Ne. Zbilja, objasnite mi. Kako se to radi? Imate avion koji čeka? Vi negdje sjedite i čekate da se netko sruši?" Dodao joj je čašu soka. Naslonio se uz sudoper i prošao srednjim prstom desne ruke uspravno po čelu, od korijena nosa do kose. Djelovao je kao da donosi odluke, sudove. "Ne, ne sjedim i ne čekam", rekao je. "Ne sjedim i ne čekam da se netko sruši. Ali ako se avion sruši, imamo razrađen postupak. U zračnoj luci National u Washingtonu imamo mlažnjak Lear. Njime letim na najbliži glavni aerodrom. U ovom slučaju u Portsmouth." "A onda?" "A onda me čeka auto." "I trebalo vam je..." Počela je računati koliko bi mu trebalo da doputuje iz Washingtona, gdje je sjedište sindikata, do Elyja u New Hampshireu, odmah iza granice s Massachusettsom. "Nešto više od sata", rekao je. "Ali zašto?" upita ona. "Da stignem prvi", rekao je. "Da vas obavijestim. Da vam se nadem pri ruci." "Nije to zato", rekla je ona brzo. Razmišljao je koju minutu. "Djelomično zato", rekao je. Dlanom je prešla preko raspucale površine stola od jelovine. Kad god je bio navečer kod kuće, Jack, ona i Mattie kao da su živjeli u krugu promjera tri metra oko tog stola - čitali su novine, slušali vi~esti, kuhali, jeli, prali posuđe, pisali zadaće, a onda, kad bi Mattie otišla u krevet, razgovarali ili ne razgovarali, a katkad, ako Jack nije mora~ sutradan na j7l~t, o~YOi~~i bp~u vina. U početku~ kad je Mattie blla još mala i rano odlazila na spavanje, znali su upaliti svijeće i voditi ljubav u kuhinji, j~r bi jedno od nj~h obuze~a nagla strast ui želja. ~abacila je glavu i sklopila oći. Bol jaj se prot~2ala od donjeg dijela trbuha do grla. Obuzelaju je panika, kao da je odlutala prebl~u ne~om opasnom rubu. Tako je oštro udahnula da ju je Robert po gledao. A onda je prešla iz šoka u tugu, kao što se prijede iz jedne ....l.o ,. .a,-"i.., T To.wmor,o c" ini novirola T~T.~ T.~nbncr r-loh r,ri mrl", preko usana kad ju je na brzinu poljubio prije odlaska na posao. Kako je rukom obgrlio Mattie nakon posljednje utakmice hokeja, kad je Mattie, sva ljepljiva od znoja, plakala jer je njezina momčad izgubila s 0:8. Kako mu jz blijeda koža na unutrašnjem dijelu ruke. Na sitne ožiljke na leđima između lopatica, naslijeđe adolescencije. Kako su mu neobično nježna bila stopala, tako da nije mogao hodati po plaži bez tenisica. Kako je uvijek bio topao, čak i u najhladnijim noćima, kao da u njemu raskošno i neprestano gori nekakva unutrašnja peć. Slike su nezaustavljivo nadirale i borile se jedna s drugom za mjesto. Htjela ih je zaustaviti, ali nije mogla. Čovjek iz sindikata stajao je kraj sudopera i promatrao je. Nije se micao. "Voljela sam ga", protisne ona kad je naposljetku uspjela progovoriti. Ustala je i otrgnula komad papirnatog ubrusa s držača. Obrisala je nos. Na trenutak se osjetila izgubljena među glagolskim vremenima. Upitala se otvara li vrijeme neki omotač koji će je progutati na dan ili na tjedan ili mjesec, ili možda zauvijek. "Znam", rekao je Robert. "Jeste li oženjeni?" upitala ga je i ponovno sjela. Gurnuo je ruke u džepove hlača i zazveckao sitnišem. Imao je sive hlače od odijela. Jack gotovo nik..."
|
You need to upgrade your Flash Player , or try to enable javascript in order see this document properly.
|
|
Comments
