"PRVI DIO ODJEL ZA RAK O RAKU NI GOVORA Odjel za rak nosio je broj trinaest. Pavel Nikolajeviè Rusanov nikada nije bio niti je mogao biti praznovjeran, ali nešto se u njemu slomilo kada su mu u uputnici napisali: »trinaesti odjel«. Kao da ne bi bilo umjesnije da su trinaestim odjelom nazvali protetiku ili internu. Meðutim u cijeloj republici sada mu više nisu mogli nigdje drugdje pomoæi osim u ovoj klinici. — Ali ja nemam rak, je li, doktore? Ja sigurno nemam rak? — pun nade pitao je Pavel Nikolajeviè, lagano se dotièuæi na desnoj strani vrata zloæudne otekline, koja je rasla gotovo iz dana u dan a izvana još uvijek bila presvuèena nevinom bijelom kožom. — Naravno da nemate, naravno — deseti put ga je umirivala doktorica Doncova ispisujuæi širokim rukopisom stranice njegove povijesti bolesti. Kad je pisala stavljala je naoèale — èetvrtaste naoèale zaobljene na rubovima — a èim bi prestala pisati, skinula bi ih. Više nije bila mlada a lice joj je bilo blijedo i vrlo umorno. To se dogaðalo još u ambulanti, prije nekoliko dana. Cak i oni koji su bili odreðeni u ambulantu odjela za rak, ne bi ondje prespavali. A Pavelu Nikolajevièu Doncova je odredila da se odmah smjesti u krevet. Ne samo bolest, iznenadna i neoèekivana, koja je naletjela prije dvije sedmice, kao udarac bure na bezbrižna i sretna èovjeka, nego je isto tako kao i bolest muèila sada Pavela Nikolajevièa i spoznaja da se mora smjestiti u ovu kliniku kao svaka obièna osoba i lijeèiti se na naèin kako se, vjerojatno, nikada nije lijeèio. Telefonirao je Jevgeniju Semjonovièu, i šendjapinu, i Uljmasbas-bajevu, a oni su opet telefonirali drugima, raspitivali se za moguænosti i interesirali se postoje li u klinici posebne sobe ili može li se bar privremeno kakvu sobicu odijeliti od drugih. Ali, kako je u klinici bila gužva, to im nije uspjelo. I jedino što su se uspjeli dogovoriti uz pomoæ glavnog lijeènika bolnièkog naselja — bilo je da æe moæi proæi bez prijemnog odjela, zajednièke kupaonice i svlaèionice. U njihovu plavkastom moskvièu Jura je dovezao oca i majku taèno pred stepenice na ulazu u trinaesti odjel. Usprkos studeni, dvije su žene, u gadnim ogrtaèima od par-heta, stajale na otvorenom kamenom ulazu, stiskale se od hladnoæe skupivši ruke na prsima, ali nisu ulazile u zgradu. Poèevši od tih neurednih ogrtaèa, sve se ovdje gadilo Pavelu Nikolajevièu: izlizani betonski pod na ulazu u bolnicu; neusjajene kvake na vratima kojih su se doticali svi bolesnici; èekaonica izblijedjela poda s visokim nizom ploèica na zidu (bile su maslinove boje i èinilo se da su prljave) i velikim klupama s pritkama, na kojima su sjedjeli bolesnici što su stigli iz daleka — Uzbeki u prošivenim pamuènim kaputiæima, stare Uzbekinje u bijelim maramama, a mlade u ljubièastim i crveno-zelenim, i svi odreda u èizmama ili kaljaèama. Jedan ruski momak opružio se po cijeloj klupi u raskopèanu kaputu, koji je visio do poda; bio je iznuren, otekla trbuha i neprestano vikao od bolova. Njegova vika zaglušila je Pavela Nikolajevièa i tako ga se dojmila kao da ne boli momka, nego njega samoga. Pavel Nikolajeviè problijedio je sve do usnica, zastao i pro-šaptao: —¦ Kapa! Ja æu ovdje umrijeti. Nema smisla. Vratimo se. Kapitalina Matvejevna èvrsto ga je uhvatila za ruku i steg-nula je: — Pašenjka! Kamo da se vratimo? ... I šta æemo onda? — Pa možda bi se još moglo nekako urediti preko Moskve ... Kapitalina Matvejevna okrenu se prema mužu cijelom svojom krupnom glavom, koja je bila još šira od velikih podrezanih uvo-jaka bakrenaste boje: — Pašenjka! Ako hoæemo što uèiniti preko Moskve, to bi moglo potrajati još dvije sedmice a možda ne bi ni uspjelo. Tko bi toliko èekao? Pa vidiš da je svakog jutra sve veæa!
žena mu je èvrsto stiskala zapešæe ruke ulijevajuæi mu pouzdanje. U javnim i službenim poslovima Pavel Nikolajeviè bijaše uvijek nepokolebiv i sam — utoliko mu je bilo ugodnije prepustiti se ženi u svim obiteljskim poslovima: sve što je bilo važno ona je rješavala brzo i sigurno. Onaj momak na klupi derao se iz svega glasa. — Možda æe lijeènici pristati da me lijeèe kod kuæe... Platit æemo... — nesigurno se izvlaèio Pavel Nikolajeviè. — Paška! — nagovarala ga je žena pateæi jednako kao i on — ti znaš da sam ja uvijek i sama za to: treba pozvati èovjeka i platiti mu. Ali smo se raspitali: ovi lijeènici ne pristaju, neæe da uzmu pare. Osim toga ovdje imaju sve instrumente. Ne može se kod kuæe... Pavel Nikolajeviè je i sam shvaæao da se kod kuæe ne može lijeèiti. Sve je ovo govorio samo za svaki sluèaj. Prema dogovoru s glavnim lijeènikom onkološkog dispanzera trebalo je da ih cvdje veæ èeka starija sestra, taèno u dva sata, ispred stepenica niz koje se sada oprezno spuštao bolesnik na štakama. Ali, naravno, starije sestre nije bilo na ugovorenu mjestu i njena sobica kraj stepeništa bila je zakljuèana. — Ne može se èovjek ni s kim dogovoriti — bješnjela je Kapitalina Matvejevna. — Zašto samo primaju toliku plaæu! Preko oba ramena Kapitalina Matvejevna imala je ogromno-krzno od dvije srebrne lisice ali je, svejedno, ne skinuvši ih, pošla hodnikom na kojem je pisalo: »U gornjoj odjeæi zabranjen ulaz«. Pavel Nikolajeviè je ostao u predvorju i èekao. Oprezno, nagnuvši lagano glavu nadesno, opipavao je oteklinu izmeðu kljuène kosti i èeljusti. Imao je dojam da je u ovo pola sata otkako je posljednji put promatrao oteklinu u ogledalu dok je kod kuæe omatao šal, da je u ovo pola sata ona još malko porasla. Pavela Nikolajevièa je uhvatila slabost i htio je sjesti. Ali su klupe bile prljave i još bi morao zamoliti nekakvu seljanku u marami i s prljavom vreæom meðu nogama da se malko pomakne u stranu. Pavel Nikolajeviè je imao osjetljiv nos, i èak izdaleka dopirao je do njega smrdljivi zadah te vreæe. Kada æe se samo nauèiti naš svijet da putuje s èistim i lijepim koferima! (Uostalom, sada kad je stekao ovaj tumor, i to je veæ bilo svejedno.) Rusanov je stajao naslonivši se lagano na izboèinu u zidu^ Muèila ga je vika onog momka i sve ono što su mu gledale oèi, sve ono što je osjeæao nosom. Izvana se pojavi nekakav seljak noseæi u ruci posudu od pola litre s naljepnicom, gotovo punu žute tekuæine. Tu je on posudu nosio sasvim otvoreno, gotovo ponosno kao kriglu piva za koju je dugo èekao u repu. Seljak zastade tik pred Pavelom Nikola jevièerri gotovo mu pružajuæi tu posudu i htjede nešto upitati, ali vidje na njemu kapu od vidrina krzna pa se okrenu i obrati bolesniku na štakama: — Slušaj, mili moj, kamo da ovo odnesem, je li? Èovjek bez noge pokaza mu vrata laboratorija. Pavelu Nikolajevièu se naprosto smuèilo. Opet se otvoriše vanjska vrata i uðe sestra u bijelu ogrtaèu bez ièega na glavi. Nije baš bila lijepa u licu, jer joj je ono bilo isuviše dugaèko. Odmah je opazila Pavela Nikolajevièa, prisjetila se i prišla mu. — Oprostite — rekla je zadihano, crvena u licu poput boje narumenjenih usnica; toliko se, oèito, žurila. — Oprostite, molim vas. Èekate li veæ dugo? Upravo su donijeli lijekove pa sam ih morala preuzeti. Pavel Nikolajeviè je htio oštro odgovoriti, ali se savladao. Bila mu je drago da bar više ne mora èekati. Došao je i Jura noseæi kofer i torbu s hranom; bio je samo u odijelu, bez šešira jer je vozio auto; Jura je bio posve miran samo mu se klatio jedan èuperak kose. — Idemo! — povede ih sestra prema svom spremištu kraj stepenica. — Znam, Nizamutdin Bahramoviè mi je rekao da æete vi zadržati svoje rublje i da ste donijeli vlastitu pidžamu, samo posve novu, je li tako? — Iz trgovine je... — To mora biti tako, inaèe bismo je morali dezinficirati, razumijete li? Evo, ovdje æete se presvuæi. Otvorila je furnirska vrata i upalila svjetlo. U sobici kosa stropa nije bilo prozora nego je samo visilo mnogo grafikona iscrtanih raznobojnim olovkama.
Jura je šutke unio kofer, izišao, a Pavel Nikolajeviè se poèeo presvlaèiti. Sestra je nekamo odjurila da u meðuvremenu još štogod obavi, a dotle se vratila Kapitalina Matvejevna i obratila joj se: — Slušajte, što se vi toliko žurite? — Pa ja ... imam prilièno ... — Kako se zovete? — Mita. — Èudno ime. Jeste li Ruskinja? — Njemica sam ... — Pustili ste nas da èekamo. — Oprostite, molim vas. Baš sam sad preuzimala ... — Znate šta, Mita, htjela bih da nešto upamtite. Moj muž je ugledan èovjek, vrlo cijenjen radnik. Zove se Pavel Nikolajeviè. — Pavel Nikolajeviè, dobro, zapamtit æu. — Znate, on je navikao na njegu i inaèe, a sad je još i tako ozbiljno bolestan. Ne bi li se moglo urediti da uz njega stalno ¦dežura jedna sestra. Nemirno i zabrinuto lice Mite postade još zabrinutije. Ona zavrti glavom: — Mi imamo samo tri stalne dežurne sestre koje paze na šezdeset operiranih bolesnika. I to po danu, a noæu su samo dvije. — E lijepo, vidite! Kad bi èovjek i umirao, vikao, nitko ne bi došao. — Zašto vi tako mislite? Dolazimo mi svima. — Ali Pavel Nikolajeviè nije »svatko«. Osim toga se vaše sestre izmjenjuju. — Da, svaka radi dvanaest sati. — Užasno, kakvo je to bezlièno lijeèenje! ... Mogla bih ja s kæerkom sjedjeti na smjenu! Ili da unajmim stalnu bolnièarku za svoj raèun — kažu da se i to ne može ... ? — Mislim da se ne može. Nitko to još nije radio. Osim toga u bolesnièkoj sobi nemate gdje postaviti stolicu. — Bože moj, mogu misliti kakva je to soba! Treba da je još dobro pogledam! Koliko je u njoj ležaja? — Devet. A dobro je da su ga odmah odredili u sobu ... Novajlije kod nas leže na stepeništu i po hodnicima. — Slušajte, ja æu ipak tražiti posebnu njegu, vi poznajete osoblje pa æete to lakše organizirati. Dogovorite se. s nekom sestrom ili bolnièarkom da se na Pavela Nikolajevièa pripazi bolje nego što je uobièajeno ... — ona je veæ otvorila veliku crnu torbicu i izvadila tri novèanice po pedeset rubalja. Šutljivi sin, koji je nedaleko stajao i kome je na èelo padao plavi èuperak, okrenuo je glavu. Mita je povukla ruke za leða. — Ne, ni govora! Takve nagodbe ... — Pa ne dajem ja vama! — gurala joj je u njedra novèanice Kapitalina Matvejevna. — Ali kad se to veæ ne može uèiniti u zakonitu obliku... ja samo plaæam za posao! A vas molim da budete ljubazni i predate kome treba! — Ne, ni govora — govorila je sestra sve hladnije. — Kod nas se tako ne radi. 10 Vrata su zaškripjela i iz sobice je izišao Pavel Nikolajeviè u novoj novcatoj tamnozelenoj pidžami i u toplim kuænim papuèama s krznenim porubom. Na njegovoj gotovo æelavoj glavi stajala je sad posve nova crvena kapica. Ovako, kad je skinuo zimski ogrtaè i šal, oteklina na vratu, velika poput šake, èinila se još strasnija. Èak i glavu više nije držao uspravno nego ju je malko nakrivio. Sin je otišao da pokupi u kofer odjeæu koju je otac skinuo. Vrativši novac u torbicu, žena je zabrinuto promatrala muža: — Da se ne smrzneš? Trebalo je donijeti topli kuæni ogrtaè. Donijet æu ti ga. Evo ti bar rubac — ona ga izvadi iz džepa. — Umotaj se da se ne prehladiš! — Umotana u lisice i u bundu èinila se dvostruko snažnijom od muža. — Sad hajde u sobu da se smjestiš. Uzmi hranu, pogledaj malko oko sebe, razmisli šta ti još treba, a ja æu te ovdje prièekati. Siæi æeš i reæi mi što želiš, a ja æu ti naveèer sve donijeti.
Ona nije gubila glavu i uvijek je na sve uspijevala misliti. Bila mu je prava životna drugarica. Pavel Nikolajeviè je zahvalno i patnièki pogledao prvo nju, pa onda sina. — Znaèi, ti putuješ, Jura? — Naveèer mi odlazi vlak, tata — pristupi mu Jura. On se odnosio prema ocu s puno poštovanja, ali kao i uvijek nekih osjeæaja u njemu nije bilo, pa tako ni sada na rastanku s ocem koji ostaje u bolnici. Sve je on primao nekako mlako. — Dobro, sinko. To je, dakle, tvoje prvo ozbiljno namješte-nje. Treba da odmah uzmeš pravilan ton. Ne smiješ biti popustljiv! Tebe æe popustljivost upropastiti! Uvijek imaj na umu da ti nisi Jura Rusanov, obièno privatno lice, nego predstavnik za-ko-na, razumiješ li? Shvaæao to Jura ili ne shvaæao, ali Pavel Nikolajeviè sad nije mogao pronaæi prikladnijih rijeèi. Mita se vrpoljila i spremala da ode. —- Ja æu prièekati s mamom — smiješio se Jura. — Ne moramo se još oprostiti, samo ti hajde, tatice. — Možete li sami? — zapita Mita. — Bože moj, èovjek jedva stoji, zar ga vi zbilja ne možete •odvesti do ležaja? I torbu treba ponijeti! Pavel Nikolajeviè tužno pogleda ženu i sina, odbije ruku koju mu je pružila Mita i, uhvativši se èvrsto za ogradu, poèe se uspi-njati. Srce mu je jaèe zakucalo i to ne samo zbog toga što se uspinjao. Išao je uza stepenice kao što se ljudi uspinju na ono, kako se to kaže ... recimo na tribinu na kojoj mu onda odsijeku glavu. Starija sestra ga je pretekla, protrèala mimo njega noseæi mu aktovku, doviknula nešto Mariji i, prije nego što je Pavel Nikolajeviè prošao prvi niz stepenica, veæ je štrcala niza stepenice i na drugoj strani izletjela iz odjela, pokazujuæi tako Kapitalini Matve-jevni da ovdje baš neæe biti mnogo obzira prema njenu mužu. A Pavel Nikolajeviè se polako uspeo na odmorište meðu stepenicama, široko i dugaèko, kakva veæ jesu u starinskim zgradama. Na tom odmorištu stajala su dva kreveta s bolesnicima a kraj 11 njih èak i noæni ormariæi, i to nikome nije smetalo u prolazu. Jedan bolesnik je bio u tešku stanju, posve iscrpljen i primao je kisik. Nastojeæi da ne promatra njegovo beznadno lice, Rusanov se okrenuo i nastavio se uspinjati gledajuæi preda se. Ali i na kraju drugog niza stepenica nije ga èekala nikakva utjeha. Ondje je stajala sestra Marija. Ni smiješak, ni pozdrav nije se pojavio na njenu opaljenom licu koje je bilo nalik na ikonu. Visoka, mršava i ravna, èekala ga je kao vojnik i odmah je pošla gornjim predvorjem pokazujuæi mu put. Odavde je vodilo nekoliko vrata i jedino pred njima nisu stajali kreveti s bolesnicima. U kutu bez prozora pod stolnom lampom, koja je oèito neprestano gorjela, stajao je sestrin pisaæi stol, stoliæ s ambulantnom kartotekom a kraj njega je visio ormariæ s mljeènim staklom i crvenim križem. Marija mu pokaže rukom negdje pokraj tih stoliæa, pokraj nekog kreveta i reèe: — Drugi kraj prozora. I veæ joj se žurilo dalje: to je ta neugodna osobina obiène puèke bolnice; ne bi ni zastala, ni progovorila. Krila sobnih vrata bila su neprestano otvorena, a Pavel Nikola-jeviè je svejedno, tek što je prešao prag, osjetio vlažni i teški miris u kome su se djelomièno osjeæali lijekovi, miris koji je bio strašan za njegov osjetljivi nos. Ležaji su bili nagurani uza zidove i meðu njima je bilo toliko prostora za prolaz koliko je dopuštala širina noænih ormariæa. U srednjem prolazu teško bi se dvojica mogla mimoiæi. U tom srednjem prolazu stajao je krupan bolesnik širokih ramena u ružièastoj, prugastoj pidžami. Cijeli vrat bio mu je èvrsto omotan zavojima koji su dosizali vrlo visoko, gotovo do resica ušiju. Bijeli obruè zavoja, koji ga je oèito stezao, nije mu dopuštao da slobodno okreæe tešku glavu obraslu mrkom i gustom kosom. Taj bolesnik je nešto promuklo prièao ostalima koji su ga slušali iz
kreveta. Kad uðe Rusanov, on se okrenu prema njemu cijelim tijelom uz koje je bila tijesno priljubljena glava, nemilosrdno ga pogleda i reèe: — Evo još jednog raèiæa. Pavel Nikolajeviè je smatrao da je bolje ne odgovarati na ovako prisan pozdrav. Osjeæao je da ga sad motri cijela soba, ali nije htio uzvratiti pogleda tim ljudima koje je sluèajno sreo, niti ih je htio pozdraviti. On je samo odmahnuo rukom pokazujuæi crnom bolesniku da mu se makne s puta. Krupni èovjek propusti Pavela Nikolajevièa i opet se cijelim tijelom i nepomiènom glavom okrenu za njim. — Slušaj, burazeru, gdje ti imaš rak? — upita on promuklo. Pavela Nikolajevièa, koji je veæ stigao do svog kreveta, ovo je pitanje naprosto ošamutilo. Podigao je pogled prema drzniku nastojeæi se savladati (ramena su mu ipak zaigrala) i dostojanstveno rekao: — Nigdje. Ja uopæe nemam rak. Crni bolesnik prošišti i zakljuèi tako glasno da ga svi u sobi èuju: — E, baš si ti neka budala! Da nemaš rak, zar bi te ovdje smjestili? 12 OBRAZOVANI NIJE PAMETNIJI Iako je te prve veèeri proveo u bolnièkoj sobi tek nekoliko sati, Pavelu Nikolajevièu veæ se smuèilo. Tvrda grudica tumora — neoèekivana, besmislena, posve nepotrebna dovukla ga je ovamo kao što mamac povuèe ribu i pri-kovala za ovaj željezni krevet — uzak, jadan, škripavih opruga i mršave strunjaèe. Tek što se presvukao ispod stepeništa, oprostio sa ženom i sinom i uspeo u ovu sobu — i veæ je za njim ostao cijeli prijašnji pametni, uredni život, a ovdje otpoèeo ovaj novi, ogavni, koji ga je muèio èak i više od samog tumora. Više nije bilo nièega ugodnoga i umirujuæega u što bi mogao gledati, nego je morao promatrati tih osam naèetih stvorenja, koja su sad bila nekako ravna njemu — osam bolesnika u svijetloružièastim, veæ izblijedjelim i iznošenim pidžamama koje su negdje bile pokrpane, negdje poderane i koje nikome nisu bile po mjeri. I više nije mogao birati što æe slušati nego je morao slušati dosadne razgovore tih neinteligentnih ljudi, razgovore koji se uopæe nisu ticali Pavela Nikolajevièa, niti su mu bili zanimljivi. On bi im najradije zapovjedio da šute, a osobito tome dosadnom crnom bolesniku s debelim zavojima na vratu, koji nije mogao micati glavom — svi su ga zvali naprosto Jefrem, samo po imenu, iako više nije bio mlad. Ali Jefrem se nikako nije htio smiriti, nije htio leæi, niti je izlazio iz sobe, nego je nemirno koraèao srednjim prolazom gore--dolje po sobi. Ponekad bi se namrštio, lice mu se iskrivilo, kao da ga je što ubolo, hvatao se za glavu i onda opet dalje hodao. Pošto bi se tako nahodao, zastao bi baš pred krevetom Rusanova, nagnuo se preko ograde cijelom svojom nepomiènom gornjom polovicom tijela, primicao široko, zabrtvljeno mrko lice i dojmljivo govorio: — Gotovo je, moj profesore. Kuæi se više ne vraæaš, je li ti jasno? U sobi je bilo vrlo toplo, Pavel Nikolajeviè je ležao na pokrivaèu, u pidžami i s kapicom na glavi. Popravio je naoèale sa zlatnim rubom, strogo pogledao Jefrema, onako strogo kako je samo on znao, i odgovorio: 13 — Ne shvaæam, druže, šta hoæete od mene? I zašto me plašite? Pa ja vas ništa nisam pitao. Jefrem je samo zlobno otpuhnuo (nije li tom prilikom poletjelo nekoliko kapljica sline na pokrivaè Pavela Nikolajevièa?): — Pitao ti ili ne pitao, kuæi se svejedno neæeš vratiti. Naoèale možeš odmah vratiti. I novu pidžamu. Pošto se ovako grubo našalio, ispravio je nepokretno tijelo i opet se ushodao onim prolazom ðavo da ga nosi! Pavel Nikolajeviè ga je, naravno, mogao prekinuti i pozvati na red, ali sada nije imao snage da to uèini: snage mu je nestalo i rijeèi zamotanog ðavla još su je više dotukle. Njemu je bila potrebna podrška, a ovdje su ga još gurali u ponor. Za svega nekoliko sati Rusanov je izgubio svoj položaj, ugled, i planove
za buduænost — i pretvorio se u sedamdesetak kilograma toplog bijelog mesa, koje ne zna šta æe sutra s njime biti. Oèito mu se tjeskoba vidjela i na licu buduæi da je Jefrem, kad je iduæi put zastao pred krevetom, rekao mnogo pomirljivije: — Ako se i vratiš kuæi, neæeš ondje dugo ostati. Opet æeš ovamo. Rak voli ljude. Kad rak jednom uhvati kliještima, onda ne pušta do smrti. Pavel Nikolajeviè nije imao snage da bilo što uzvrati, a Jefrem je opet nastavio hodati. I nikoga nije bilo u sobi tko bi ga obuzdao! Svi su ležali nekako nemoæno ili nisu bili Rusi. Kod drugog zida, iza peæi, bila su svega èetiri ležaja: ležaj taèno preko puta Rusa-nova bio je upravo Jefremov i on je na njemu ležao tik uz središnji prolaz,..."
|
You need to upgrade your Flash Player , or try to enable javascript in order see this document properly.
|
|
Comments
