"UMEĆE RATOVANJA
PREDGOVOR TOMASA KLIRIJA
Umeće ratovanja Umeće ratovanja Umeće ratovanja Umeće ratovanja
UVOD TOMASA KLIRIJA
Umeća ratovanja Tao Te Chingu Umeće ratovanja
1. STRATEGIJSKE PROCENE
Rat je od suštinskog značaja za državu – to je područje smrti i života, staza opstanka i propasti, i stoga se mora što bolje proučiti. Stoga rasuđujete na osnovu pet činilaca, koristite svoje procene radi upoređivanja otkrivajući na taj način istinsko stanje stvari. Tih pet činilaca su put, vremenski uslovi, teren, komandovanje i disciplina. Pod putem se podrazumeva motivisanje ljudi da prihvate ciljeve svojih vođa, tako da bez straha od opasnosti podele s njima rizik smrti. Pod vremenskim uslovima podrazumevaju se godišnja doba. Pod terenom treba podrazumevati udaljenost, manju ili veću prohodnost, površinu i bezbednost. Komandovanje je stvar inteligencije, poštenja, humanosti, hrabrosti i strogosti. Pod disciplinom podrazumevaju se organizacija, sistem komandovanja i logistička podrška. Svaki general čuo je za ovih pet uslova. Oni koji ih imaju, pobeđuju; oni koji ih nemaju, bivaju poraženi. Stoga koristite ove procene radi upoređivanja, da biste otkrili kakve su okolnosti, to jest koje političko rukovodstvo sledi pravi Put. Koji general je sposoban? Ko ima prednost zahvaljujući klimi i terenu? Čija disciplina je čvršća? Čije trupe su nadmoćnije? Čiji oficiri i vojnici su bolje obučeni? Čiji je sistem nagrađivanja i kažnjavanja jasnije određen? Na taj način možete znati koja strana će pobediti. Imajte na umu ove savete, a zatim na osnovu njih organizujte svoje trupe kako biste stekli prednost na samome početku. Snage treba organizovati strategijski, na osnovu povoljnih okolnosti. Zavaravanje protivnika je sastavni deo ratovanja. Kada ste sposobni, pretvarajte se da ste nesposobni. Kada ste jaki, pretvarajte se da ste slabi. Kada ste blizu, trudite se da ostavite utisak kako ste daleko; kada ste daleko, trudite se da ostavite utisak kako ste u blizini. Uvucite neprijatelja u borbu u kojoj imate dobre izglede da pobedite. Glumite nered u svojim redovima, a potom udarite na neprijatelja i iskoristite njegovu zbunjenost. Kada su oni kompaktni, pripremite se za borbu protiv njih; kada su jaki, izbegavajte ih. Unesite zbrku u njihove redove služeći se gnevom.
Svojom skromnošću pobudite njihovu oholost. Izmorite ih uzmicanjem. Stvorite razdor među njima. Napadnite ih kada su nepripremljeni. Dejstvujte kada oni to ne očekuju. Raspored jedinica i raspored poteza oružanih snaga ne smeju biti prerano otkriveni. Najveću strategijsku prednost ima onaj general koji pre nego što krene u borbu, još dok se nalazi u komandnom štabu, proceni da su se stekli svi neophodni uslovi da njegova vojska porazi neprijatelja. Bez pravog strategijskog aduta je onaj general koji u glavnom štabu, pre bitke, proceni da je pobedu nemoguće ostvariti. Onaj ko ima strategijsku prednost, pobeđuje; onaj ko nema strategijsku prednost, biva poražen – da i ne govorimo o onom generalu koji nije razradio nikakvu strategiju. Gledajući na stvari iz ovog ugla, mogu sa sigurnošću da znam ko će pobediti a ko izgubiti.
2. VOĐENJE RATA
Kada ratujete, čak i ako pobeđujete, ako to traje duže vreme, vaše snage će oslabiti a oštrica vašeg napada biće otupljena; ako izvedete opsadu nekog utvrđenog grada, to će vam iscrpeti snagu. Ako vašu vojsku duže vreme držite na otvorenom prostoru, ostaćete bez dovoljne količine osnovnih zaliha. Kada vaše oružane snage oslabe, oštrica vašeg napada otupi, vaša snaga se iscrpi a vaše zalihe se istroše, druga strana će iskoristiti vašu nemoć i dići se na noge. Tada vam ni mudri savetnici, ako ih imate, ne mogu pomoći da stvari do kraja preokrenete u svoju korist. Prema tome, čuo sam za brza i neuspela vojna dejstva, ali nikada nisam čuo da je dugotrajan rat urodio plodom. Nijednoj naciji dugotrajno vojno angažovanje ničega dobrog nije donelo. Prema tome, oni koji nisu potpuno svesni negativnih strana upotrebe oružane sile, ne mogu biti potpuno svesni ni njenih prednosti. Oni koji znaju kako se ratuje, ne mobilišu svoje trupe dva puta i ne snabdevaju ih hranom u tri navrata. Ako ponesete opremu iz svoje zemlje a hranu uzimate od neprijatelja, neće vam nedostajati ni oružja ni namirnica. Kada neka zemlja osiromaši zbog vojnog angažovanja, to biva stoga što prenosi namirnice do udaljenog mesta. Ako prenosite namirnice do udaljenog mesta, stanovništvo će osiromašiti. Oni koji su nastanjeni u blizini vojske, prodavaće stvari po višim cenama. Zbog visokih cena, veći deo naroda će osiromašiti. Kada su izvori snabdevanja iscrpeni, zalihe se sakupljaju prinudnim putem. Kada se iscrpe moć i izvori zaliha, i zemlja postaje siromašna. Obični ljudi ostaju bez sedamdeset procenata svoga budžeta, dok država mora da utroši šezdeset posto nacionalnog bogatstva kako bi pokrila troškove uništene opreme. Stoga je mudar onaj general koji hranu otima od neprijatelja. Svaki kilogram hrane otet od neprijatelja ravan je dvadeset puta većoj količini hrane koju nabavljate sami. Prema tome, razjareni vojnici ubijaju neprijatelja, a nagrađeni vojnici otimaju njegova dobra. Prema tome, nagradite onog ko u borbi dvokolica prvi zarobi najmanje deset dvokolica. Pridobijte zarobljenike na svoju stranu da bi se borili zajedno s vama. Lepo se ophodite prema njima i brinite se za njih. Tako se pobeđuje protivnik, a istovremeno jača i vlastita moć. Prema tome, u ratu nije važna upornost, već pobeda.
Na osnovu toga bivamo svesni činjenice da se u rukama vojskovođe nalaze životi ljudi i sudbina nacije.
3. STRATEGIJA NAPADA
Uopšte uzevši, u ratu je bolje pokoriti neku zemlju netaknutu negoli je uništiti. Bolje je zarobiti neprijateljsku vojsku bez ikakvih žrtava s njihove strane negoli je uništiti. Bolje je naterati neprijateljske divizije, bataljone i druge jedinice da se predaju bez borbe negoli ih uništiti. Prema tome, nije najveće umeće uvek pobeđivati u bitkama – najbolje je pobediti neprijatelja bez borbe. Najbolje vojskovođe napadaju na neprijateljevu strategiju. Najbolji sledeći izbor je da se neprijatelj odvoji od svojih saveznika. Treći najbolji izbor je da se udari na neprijateljsku vojsku. Najgore je napadati grad. Opsada grada praktikuje se samo kao krajnje rešenje. Dajte sebi tri meseca kako biste pripremili neophodne naprave i još tri meseca kako biste obavili neophodne zemljane radove. Ako general nije u stanju da obuzda svoj bes i tera svoju vojsku da masovno juriša na utvrđeni grad žrtvujući tako trećinu svojih vojnika, ne uspevši da zauzme utvrđenje, taj napad će imati pogubne posledice. Stoga onaj ko je dobar poznavalac ratnih veština, pobeđuje neprijateljske snage bez borbe, osvaja neprijateljske gradove bez opsade, ruši neprijateljske države u kratkom vremenskom periodu. Da bi pobeda bila potpuna, morate onemogućiti svaki oblik otpora. Tako će vaša vojska ostati sveža, a vaši ciljevi će biti postignuti. To je suština strategije napada. Dakle, pravilo vojnog dejstvovanja je da ako u odnosu na neprijatelja imate brojčanu prednost od deset prema jedan, treba pribeći opkoljavanju; ako je prednost pet prema jedan, treba napasti; ako je dva prema jedan, podelite neprijatelja. Ako ste brojčano jednaki s neprijateljem, borite se ako možete. Ako vas ima manje, držite se na odstojanju ako možete. Ako mu niste dorasli, bežite ako možete. Prema tome, ako je slabija strana tvrdoglava, biva zarobljena od jačeg protivnika. Generali štite državu. Kada je njihova pomoć potpuna, zemlja je snažna. Kada je njihova pomoć nepotpuna, zemlja je slaba. Dakle, postoje tri načina na koja vladar može ugroziti vojsku. Kada vladar ne poznaje dovoljno situaciju i naredi svojoj vojsci da napreduje u trenutku kada to ne bi trebalo ili naredi svojoj vojsci da se povuče kada to nije potrebno, dolazi do sputavanja vojske. Kada se vladar ne razume u vojnu problematiku, ali podjednako učestvuje u komandovanju vojskom, oficiri bivaju zbunjeni. Kada vladar nije upućen u ratne operacije ali podjednako učestvuje u komandovanju vojskom, oficiri počinju da oklevaju. Onog trenutka kada vojskom zavladaju pometnja i neodlučnost, ona biva ugrožena od strane neprijatelja. Takvo postupanje zbunjuje vojsku i vodi je u poraz. Dakle, postoji pet uslova koji omogućavaju pobedu. Pobeđuju oni koji znaju kada se treba a kada ne treba boriti. Pobeđuju oni koji znaju kada treba angažovati više a kada
manje trupa. Pobeđuju oni u čijoj vojsci i viši i niži oficiri imaju isti cilj. Pobeđuju oni koji imaju sposobne generale i koje ne sputava njihov vladar. Ovih pet uslova vode do pobede. Dakle, rečeno je da onaj ko poznaje svoga neprijatelja i poznaje samoga sebe, neće biti ugrožen ni u stotinu bitaka. Onaj ko ne poznaje svoga neprijatelja a poznaje sebe, imaće podjednake izglede i za pobedu i za poraz. Onaj ko ne poznaje ni svog neprijatelja ni samoga sebe, biće poražen u svakoj bici.
4. FORMACIJA
U stara vremena sposobni ratnici prvo bi sebe učinili nepobedivima, a potom tražili ranjiva mesta svojih protivnika. Nepobedivost se krije u vama, slabost u protivniku. Stoga su umešni ratnici sposobni da postanu nepobedivi, ali od njih ne zavisi to da li su protivnici ranjivi. Stoga se kaže da se pobeda može nazreti, ali da se ne mora zasigurno i pobediti. Nepobedivost je stvar odbrane, ranjivost je stvar napada. Odbrana se praktikuje u vreme nedostatnosti, napad se praktikuje u vreme suviška. Oni koji su umešni u odbrani, kriju se u najvećim dubinama zemlje, oni koji su umešni u napadu, kreću se po najvećim nebeskim visinama. Zbog toga oni umeju da se zaštite i da izvojuju potpunu pobedu. Uočiti pobedu kada je ona već svima poznata, nije pravo umeće. Svi misle da je dobro pobediti u bici, ali to u stvari i nije dobro. Nije potrebna velika snaga da bi se podiglo paperje, nije potreban oštar vid da bi se razlikovalo sunce od meseca, nije potreban oštar sluh da bi se čula grmljavina. U stara vremena oni koji su bili poznati kao dobri ratnici pobeđivali su kada je bilo lako pobediti. Stoga se pobede dobrih ratnika ne pominju po lukavosti ili hrabrosti. Stoga njihove pobede u bitkama nisu splet srećnih okolnosti. Njihove pobede nisu splet srećnih okolnosti, jer oni zauzimaju položaj koji ih sigurno vodi do pobede, nadvladavajući one koji su unapred poraženi. Prema tome, dobri ratnici bore se kada ne mogu izgubiti, i ne previđaju okolnosti koje njihovog protivnika vode u poraz. Stoga pobednička vojska prvo pobeđuje a potom ide u bitku; poražena vojska se prvo bori a potom pokušava da pobedi. Oni koji dobro upravljaju vojskom neguju Put i drže se zakona. Na taj način oni pobeđuju neprosvećenog neprijatelja. Postoji pet vojnih pravila: merenje, procenjivanje, proračunavanje, upoređivanje i pobeda. Merenje se zasniva na lokaciji, procene zavise od merenja, proračuni se izvode na osnovu procena, poređenja na osnovu proračuna, a pobeda se postiže na osnovu poređenja. Stoga je pobednička vojska kao jedan kilogram u odnosu na jedan gram, a poražena vojska kao jedan gram u odnosu na jedan kilogram.Kada pobednička vojska usmeri svoje ljude u borbu poput bujice kroz dubok kanjon, onda se to smatra formacijom.
5. SILA
Komandovanje velikim brojem ljudi kao i komandovanje malim brojem ljudi zahteva organizovanje manjih grupa. Vođenje borbe i s većim i s manjim brojem ljudi zahteva forme i znakove. Osposobiti vojske da napadnu svoje protivnike i ostanu neporažene stvar je ortodoksnih i neortodoksnih metoda. Da bi oružana sila bila poput kamenja koje se baca na jaja, potrebno je da postoji ono što je prazno i ono što je puno. U bici dolazi do otvorenog sukoba; pobeda se postiže iznenađenjem. Stoga su oni koji su umešni u neortodoksnom načinu beskrajni kao nebo i zemlja, neiscrpni poput velikih reka. Kada dođu do kraja, oni počinju iznova, poput dana i meseci; oni umiru i ponovo se rađaju, poput četiri godišnja doba. U muzičkoj lestvici postoji samo pet tonova, ali njihove varijacije su toliko brojne da ih je nemoguće sve čuti. Postoji samo pet osnovnih boja, ali njihove kombinacije su toliko brojne da ih je nemoguće sve videti. Postoji samo pet osnovnih ukusa, ali njihovih varijacija ima toliko puno da ih je nemoguće sve registrovati. U bici postoje samo dve vrste juriša, neortodoksni iznenadni napad i ortodoksni otvoreni napad, ali varijacija neortodoksnog i ortodoksnog ima bezbroj. Neortodoksno i ortodoksno su uzajamno uslovljeni, kao krug bez početka i kraja – ko bi ih mogao iscrpeti? Nered se rađa iz reda, kukavičluk se rađa iz hrabrosti, slabost se rađa iz snage. Red i nered zavise od organizacije, hrabrost i kukavičluk zavise od zamaha, snaga i slabost zavise od formacije. Stoga oni koji umešno iznuđuju poteze protivnika, stvaraju formacije koje će njihovi protivnici sigurno slediti, nude ono što će protivnici sigurno prihvatiti. Oni mame protivnike dobrim izgledima za pobedu, čekajući ih u zasedi. Stoga dobri ratnici kao najdelotvorniji faktor u bici vide silu zamaha, a ne pojedince. Zbog toga oni umeju da odaberu ljude i puste sili zamaha da obavi svoj posao. Kada ljudi krenu u borbu uz silu zamaha, to je kao kada se zakotrlja drvlje i kamenje. Drvlje i kamenje miruje dok se nalazi na ravnom tlu, ali se kotrlja niz nizbrdicu; ako je četvrtasto miruje, ako je okruglo kotrlja se. Prema tome, ako se ljudi pametno vode u borbi, sila zamaha biva poput one koju ima okruglo kamenje koje se kotrlja niz visoku planinu – to je sila.
6. PRAZNO I PUNO
Lako je onima koji stignu prvi na bojno polje i tu čekaju svog protivnika; oni koji stignu poslednji na poprište i jurnu u bitku, izmore se. Stoga dobri ratnici nateraju protivnika da dođe k njima, a ne idu protivniku. Protivnik dolazi dobrovoljno onda kada mu se ukaže prilika za pobedu. Protivnik nerado kreće kada postoje izgledi da će pretrpeti gubitke. Dakle, kada je protivnik odmoran, moguće ga je izmoriti. Kada je sit, moguće ga je izgladneti. Kada se odmara, moguće ga je naterati u pokret. Pojavite se tamo gde oni ne mogu da dođu, krenite onamo gde vam se najmanje nadaju. Da biste prešli stotine kilometara bez umora, krećite se nenastanjenim predelima. Da biste potpuno uspešno osvojili ono što napadate, napadnite tamo gde nema odbrane. Da bi vaša odbrana bila potpuno uspešna, branite se tamo gde nema napada. Dakle, ako je neko vešt u napadu, njihovi protivnici ne znaju gde da organizuju odbranu. Ako je neko umešan u odbrani, protivnici ne znaju gde da napadnu. Budite krajnje suptilni, čak i do nivoa bezobličnosti. Budite krajnje tajanstveni, čak i do nivoa potpune tišine. Na taj način možete upravljati sudbinom protivnika. Da biste napredovali bez otpora, probijajte se kroz njihove pukotine. Da biste se uspešno povukli, nadmašite ih u brzini. Prema tome, kada hoćete da zapodenete borbu, protivnik, čak i ako je dobro ušančen u svom odbrambenom položaju, neće moći da izbegne bitku ako napadnete položaje na koje mora poslati pojačanje. Kada ne želite da se upuštate u borbu, protivnik, čak i ako ste povukli crtu svoje odbrane, neće moći da se bori ako ste ga naveli na pogrešan trag. Stoga, kada naterate druge da otkriju raspored svojih snaga a vi sami ostanete formacijski neprepoznatljivi, vi ostajete koncentrisani dok protivnik mora da se razdvoji. Kada ste koncentrisani na jednom mestu a protivnik podeljen na deset mesta, vaš napad je deset puta jači od protivničke odbrane, i tako stičete brojčanu nadmoć nad protivnikom. Ako možete da udarite na mali broj protivničkih vojnika velikim brojem svojih ljudi, na taj način uspećete da smanjite broj onih protiv kojih se borite. Ne smete dozvoliti protivniku da sazna gde ćete zapodenuti borbu, jer kada to ne zna, neprijatelj mora da se pripremi na mnogim mestima koja vam svojom brojnošću omogućavaju da vodite borbu protiv malih vojnih jedinica. Dakle, kada su prve linije organizovane, nedostaci se javljaju na začelju, a kada je začelje spremno, nedostaci se javljaju u prvim linijama. Spremnost na levom krilu znači nespremnost na desnom, spremnost na desnom znači nespremnost na levom. Spremnost na svima mestima znači i nespremnost na svima mestima.
Oni kojih ima malo, brane se od drugih; oni koji su mnogobrojni, teraju druge da se brane od njih. Dakle, ako su vam poznati mesto i vreme odigravanja bitke, možete se uključiti u borbu i s razdaljine od hiljadu kilometara. Ako vam mesto i vreme odigravanja bitke nisu poznati, vaš levi bok neće moći da pritekne u pomoć vašem desnom boku, vaš desni bok neće biti u stanju da pomogne levom, vaš prednji deo neće moći da pritekne u pomoć vašem začelju, a vaše začelje neće moći da pritekne u pomoć vašem prednjem delu, čak i ako je u pitanju kratko rastojanje od nekoliko desetina kilometara do kilometar. Po mojoj proceni, čak i ako su vaše trupe mnogobrojnije od neprijateljskih to vam ne može pomoći da ostvarite pobedu. Zato je rečeno da se na pobedu može uticati.
..."
|
You need to upgrade your Flash Player , or try to enable javascript in order see this document properly.
|
|