"Agatha Christie Ubojstvo u Mesopotamiji Predgovor Nagrisao dr C~iles ReilZy Dogadaji ispričani u ovoj priči zbili su se otprilike prije četiri godine. Okolnosti pod kojim su se zbivali, po mom mišljenju, zahtijevaju da se otvoreno iznesu pred javnost. Kružile su kojekakve fantastične i smiješne glasine da su najvažniji dokazi zatajeni. Takvo izvrtanje činjenica, osobito je uzelo maha u američkoj štampi. Zbog očitih razloga bilo je poželjno da ta kronika ne bude iz pera nekog člana ekspedicije u koga bi se opravdano moglo posumnja~ti da je pristran. Predložio sam, stoga, Amy Leatheran da ona preuzme na sebe tu dužnost. Očito je da je ona kao stvorena za taj posao. To je osoba koja savršeno poznaje svoje zvanje i nema nikakva razloga da bude neobjektivna, jer nikad prije nije imala veze sa Sveučilištem u Pittstownu koje je bilo uputilo ekspediciju u Irak. Osim toga, oštroumna je i razborita svjedokinja. Nije bilo lako nagovoriti gospodicu Leatheran da se prihvati tog zadatka - zapravo je to nagovaranje bilo najteži posao u mojoj karijeri pa čak i onda kad ga je privela kraju, vrlo mi je, nerado predala rukopis. Ustanovio sam da su djelomičan razlog tome neke kritičke napomene 7 koje je iznijela u vezi s mojom kćerkom Sheilom. Ubrzo sam i to uredio, uvjerivši je da je, zbog toga što danas djeca slobodno kritiziraju svoje roditelje u štampi, i roditeljima samo drago kad njihovi potomci zasluže dio tih prijekora! Drugi je razlog njenu skanjivanju bila pretjerana skromnost u pogiedu njena stiia. Bila je uvjerena »da ću ispraviti gramatičke greške i ostalo<c. Ja, naprotiv, nisam htio izmijeniti ni jednu jedinu riječ. Po mom mišljenju, stil gospoc~ice Leatheran je živ, osebujan i vrlo tečan. To što u jednom odlomku FIercula Poirota naziva oPoirot<c, a u drugom ogospodin Poirot«, samo priču čini zanimljivijom i uvjerljivijom. U jednom trenutku ona se, tako reči »sjeća svog ponašanja<c (bolnićarkama je mnogo stalo do etikete), a u drugom je zanima samo ljudska narav. Na formalnosti se nije osvrtala! Ja sam jedino bio toliko slobodan da napišem prvo poglavlje - pri čemu mi je pomoglo pismo koje mi je ljubazno ustupila jedna prijateljica gospotiice Leatheran. Ono treba da posluži kao naslovna strana - to jest, da u nekoliko grubih crta dade kratak opis priče. Prvo poglavlje UVOD U predvorju hotela oTigris Palace« u Bagdadu, jedna je bolničarka dovršavala pismo. Njeno naliv-pero hitro je klizilo po papiru. . . . Dakle, draga moja, mislim da su ovo sve novosti koje Vam zasad mogu javiti. Moram priznati da mi je bilo vrlo drago što sam upoznala jedan dio nevoznatog svijeta - iako mi je Engleska još najmilija zemlja. Ne biste vjerovali koliko je Bagdad vrljav i odbojan - ni nalik onom čarobnom gradu koji voznajete iz ~Tisuć~~c i jedne noćicc! Vjerojatno je lijep kad se gleda s rijeke, ali je sfZm grad svejedno grozan. U njemu čak nema ytijednog poštenog dućana. Major Kelsey vodio me je vo bazarima, koji, istini za voZju, djeluju osebujno, ali to Vam je, u stvari, gomila kojekakvih tričarija, a od udaraca čekića po bakru, od kojeg kujundžije prave posuBe, čovjeku puca glava. Kažem Vam da ga ne bih upotrebljavala čak ni kad bih bila ~osve uvjerena da je čisto, jer kod takvog suc~a čovjek nije nikad dovoljno siguran od bakrene patine. Javit ću Vam ako bude išta nova u vezi sa slučajem o kojem je doktor Reilly govorio. Rekao mi je da je onaj Amerikanac sada u Bagdadu i 9 i" da će me mož~a posjetiti danas po podne. Radi se o njegovoj ženi koja, po mišljenju doktora Reillyja, pati od nfantaziranjacc. O tome nije ništa podrobnije rekao ali draga moja svakom je jasno što to znači. (Nadam se da nije u pitanju delirijum tremens!). Naravno, doktor Reilly je bio šutljiv, ali mu je pogled zato govorio ako razumijete što hoću reći. Riječ je o doktoru Leidneru arheologu koji vrši iskopavanja negdje u pustinji za neki američki muze3. A sada, draga moja, moram završiti. MisZim da je ono što ste mi rekli o malim Stubbinsovima zaista famozno! ~to li je samo glavna sestra rekla? Ni riječi više. Vaša odana Amy Leatheran Pošto je stavila pismo u omotnicu, adresirala ga je na sestru Curshaw, Bolnica 5t. Christopher, London. Dok je zatvarala naliv-pero, priQe joj neki domorodac. - Traži vas neki ~ospodin. Zove se doktor Leidner. Bolničarka Leatheran se okrene i ugleda čo vjeka srednjeg rasta, malo pognutih ramena, sme~e bra,de d blagih umornih očiju. Doktor Leidner je imao posla sa ženom od oko trideset dvije godine, uspravna i sigurna drža` nja. Vidio je dobroćudno lice sa. dva plava oka, neznatno ispupčena, i sjajnom kestenjavom kosom. U sebi je pomislio da je, tako živahna, snažna, oštroumna i praktična, kao stvorena za bolničarku neurološkog odjela. >fSestra Leatheran će odlično odgovarati,<c pomisli. ' 10 Drugo poglavlje AMY LEATHERAN Ne uobražavam sebi da sam neka pisateljica ili da što znam o pisanju. Ovo radim samo zbog toga što me je na to nagovorio doktor Reilly, a kad vas doktor Reilly na nešto nagovori, jednostavno ga ne možete odbiti. - Ali, doktore - rekoh - nemam nikakva smisla za pisanje. - Koješta! - reče. - Ako hoćete, pišite kao da se radi o jednom običnom bolničkom slučaju. Pa, čovjek zaista može tu stvar tako shvatiti. Doktor Reilly je nastavio. Rekao je da je ne ophodno potreban objektivan, otvoren prikaz rada u Tell Yarimjahu. - Ako ga napiše jedna od zainteresiranih strana, neće djelovati uvjerljivo. Reći će da je na ovaj ili onaj način pristran.
Naravno, i to je bila istina. Bila sam u to do grla ogrezla, a u neku ruku ipak »autsajderc<. - Zašto ga sami ne napišete, doktore? - upitah ga. - Zato što nisam bio na licu mjesta, a vi jeste. Osim toga - c~odao je uzdišući - ne da mi kćerka. Način na koji je popuštao pred tim svojim derištem odista je vrijedan svakog prijekora. Već 11 sam se spremala da mu to kažem, kadli opazim da mu oči trepere. To je bilo najgore kod doktora Reillyja nikad nisi znao kad se šali, a kad misli ozbiljno. Uvijek je govorio polako, melankolično - ali se tu i tamo javljalo neko treperenje. - Dobro - rekoh neodlučno - valjda bih to mogla učiniti. - Naravno da biste mogli. - Samo što još ne znam kako da počnem. - Za ta postoji dobar recept: počnite od početka, nastavite do kraja a onda završite. - Još, zapravo, i ne znam pouzdano gdje ni kako je sve započelo - rekoh neodlučno. - Vjerujte mi, sestro, bit će vam mnogo teže da prestanete nego da počnete. Barem je tako sa mnom kad moram držati kakav govor. Netko me mora zgrabiti za okrajak kaputa i iz sve snage povući. - Ma, doktore, vi se sigurno šalite. - Govorim vam najozbaljnije. Dakle, što ste odlučili? Jedna me je druga stvar zabrinjavala. Nakon izvjesnog oklijevanja, rekla sam: - Znate, doktore, bojim se da bih možda ponekad bila odviše intimna. - Zaboga, ženska glavo, pa to se i traži! što budete intimniji, to bolje! To je prdča o ljudskim bićima, a ne o mumijama! Budite intimni - budite pristrani - budite zlobni - budite kakvi god hoćete! Napišite priču na woi način. Kasnije možemo izbaciti neke stvari, ako ui možda zvučale kao kleveta! Samo počnite. Razborita ste žena i dat ćete razborit, trezven prikaz cijele stvari. 12 I, šta mogu, obećala sam da ću uraditi kako najbolje znam, pa zato i započinjem; samo teško je, kako već rekoh doktoru, započeti. Mislim da bih morala reći nekoliko riječi o sebi. Imam trideset dvije godine a zovem se Amy Leatheran. Na praksi sam bila u Bolnicu St. Christopher, a poslije toga sam dvije godine radila kao primalja. Jedno sam vrijeme radila privatno i bila zaposlena četiri godine u dječjem vrtiću gospoctice Bendix u Devonshire Placeu. Došla sam u Irak s izvjesnom gospotlom Kelsey. Njegovala sam je kad je rodila dijete. Spremala se u Bagdad sa svojim mužem i već je bila naručila dadilju koja je godinama bila ondje s nekim svojim prijateljima. Njena su djeca dolazila kući i odlazila u školu, a dadilja je pristala da radi kod gospode Kelsey dok djeca budu odsutna. Gospoda Kelsey je bila slabašna i nervozna zbog putovanja s tako malim djetetom, pa je major Kelsey uredio da ja podem s njom i da se brinem i za nju i za dijete. Dogovoreno je da mi plate put do kuće dok ne nademo nekog tko treba dadilju na povratnom putovanju. Nije potrebno da vam opisujem Kelseyeve djetešce je bilo dražesno stvorenjce, a gospoda prilično pristala, iako previše razdražljiva. Uživala sam u putovanju, jer još nikad prije ndsam bila na dužem putu preko mora. Doktor Reilly je bio na brodu. Bijaše to crnokos čovjek duguljasta lica koji je zbilja svašta govorio onim svojim polaganim, nujnim glasom. Mislim da je uživao u tome da sa mnom zbija šalu, pa je davao najneobičnije izjave, samo da vidi kako ću na njih reagirati. Bio je civilni kirurg u mjestu Hassanieh koje se nalazi na dan i pol putovanja od Bagdada. 13 U Bagdadu sam bila oko tjedan dana kad sam naletjela na njega i on me upitao kad ću otići od Kelseyevih. R,ekla sam da je čudno što me to pita, jer se Wrightovi (druga obitelj koju sam spomenula) vraćaju kući ranije nego što su namjeravali, pa njihova dadilja može odmah doća. Rekao je da je čuo za Wrightove i da me je zbog toga baš i pitao. - Zapravo, sestro, možda imam posla za vas. - Teži slučaj? Iskrivio je lice kao da razmišlja. - hTe bih rekao da je teži slučaj. Radi se o jednoj gospodi koja, recimo, fantazira. - O! - uskliknuh. (U većini slučajeva odmah je jasno o čemu je riječ - o piću ili drogama! ). Doktor Reilly nije ništa dalje objašnjavao. Bio je vrlo diskretan. - Da - rekao je. - Radi se o izvjesnoj gospoQi Leidner. Muž joj je Amenikanac - da budem točniji, američki Švecianin. Vocia je jedne veće skupine istraživača koji vrše iskopavanja. I onda je objasnio kako je ta ekspedicija iskopala jedan veliki asirski grad kao što je bio Niniva. Sjedište ekspedicije nije, zapravo, bilo daleko od Hassanieha, ali je bilo na samotnu mjestu pa se doktor Leidner već duže vremena brinuo za zdravlje svoje žene. - O tome nije ništa odrecfenije rekao, ali čini se da te napadaje dobiva kad je živčano rastrojena. - Zar je cio dan sama medu domorocima? upitah. - Ma, nije, ima ona prilično društvance njih sedmoro ili osmoro. Mislim da nije nikad sama u kući. Ali, svejedno, nema sumnje da se 14 našla u čudnu stanju. Sav posao je na Leidnerovim ledima, ali je on lud za ženom i tjeskobno mu je pri duši što zna da ju je to zadesilo. Vjeruje da bi bio smireniji kad bi znao da neka pouzdana, kompetentna osoba pazi na nju. - A što gospoda Leidner misli o tome? Doktor Reilly odgovori ozbiljno: - Gospoda Leidner je vrlo ljupka žena. Malokad ima isto mišljenje o bilo čemu dva uzastopna dana. Pa ipak, uglavnom je sklona takvoj ndeji. - Doda: - Neobična je to žena. Prava uspijuša i, rekao bih, paralažljivica ali čini se da Leidner doista vjeruje da joj od nečeg prijeti opasnost. - A što vam je ona sama kazala, doktore? - Ah, nije se sa mnom ni posavjetovala! Ne voli me zbog nekoliko razloga. Leidner je došao k meni i predložio mi taj plan. Dakle, sestro, što mislite o tome? Prije nego što se vratite kući, prilično ćete dobro upoznati ovu zemlju - kopat će još dva mjeseca. A iskopavanje je zanimljiv posao.
' Nakon kratkog prem2šljanja odgovorih: - Dobro, mislim da bih mogla pokušati. - Krasno - reče doktor Reilly ustajući. Leidner je sada u Bagdadu. Reći ću mu da navrati ne bi li se s vama dogovorio. Doktor Leidner je došao u hotel po podne. Bio je to čovjek srednjih godina, prilično nervozan i neodlučan. Bilo je u njemu nečeg nježnog, ljubaznog i prilično nemoćnog. Činilo se da je vrlo odan svojoj ženi, ali je bio dosta neodreden kad sam ga upitala od ćega boluje. - Znate - govorio je čupkajući bradu nekako smeteno, za što sam kasnije saznala da je 15 karakteristično za njega - moja je žena veoma nervozna. Jako sam zabrinut zbog toga. , - Je li tjelesno zdrava? - upitah. - Jest, ah, da, bar mi se tako čini. Mislim da ' je u fizičkom pogledu potpuno zdrava, ali u mentalnom, znate, uobražava sebi razne stvari. - Koje? - upitah. Skrenuo je s tog pitanja i samo zbunjeno promrmljao: - Uzbuciuje se ni zbog čega. Ne vidim nikakav razlog za to njeno stra.hovanje. - Kakvo strahovanje, doktore Leidneru? , Odgovori neodredeno: - To vam je neka vrsta neurastenije, znate. Kladim se na deset prema jedan da se radi o , drogama. A on to ne zna! Kao ni mnogi drugi muškarci. A čude se što su im žene rastrojene i što često mijenjaju raspoloženje. Upitala sam ga hoće li gospoCia Leidner pristati da doQem. Lice mu se razvedri. - Hoće. - To me je ugodno iznena,dilo. Kazao je da je to dobra zamisao i da će se osjećati mnogo sigurnijom. Čudno me se dojmila ta riječ osigurnijom«. Upotrijebio je vrlo neobičan izraz. Počela sam sumnjati da je gospoda Leidner možda mentalno bolesna. On nastavi mladenački oduševljeno: - Uvjeren sam da ćete se dobro slagati s njom. Ona je doista divna žena. - Nasmiješi se privlačno. - Vjeruje da će je vaša prisutnost uvelike obodriti. Čim sam vas ugledao, i s~m ' sam došao do istog zaključka. Nadam se da se nećete ljutiti ako vam kažem da djelujete kao savršeno zdravo i razumno čeljade. Uvjeren sam da ste kao stvoreni za Louisu. i6 - Pa, mogu pokušati, doktore Leidneru - rekoh živahno. - Nadam se da ću pomoći vašoj supruzi. Možda je domoroci i obojeni ljudi uzrujavaju? - Ni govora! - Zavrti glavom i nasmiješi se . zbog takve pretpostavke. - Moja žena jako voli Arape. Cijeni njihovu jednostavnost i smisao za šalu. Ovo joj je tek drugi boravak u ovoj zemlji, ali se već prilično dobro snalazi u arapskom. Šutjela sam nekoliko trenutaka, a onda sam se dala na nov pokušaj. - Zar mi baš ništa ne možete reći o tome čega se vaša supruga plaši, doktore Leidneru? upitah. Oklijevao je. Zatim reče polako: - Nadam se . . . vjerujem . . . da će vam ona sama to reći. To je bilo sve što sam mogla izvući iz njega. Z Ubojstvo u Mesopotamiji 17 Treće poglavlje NAKLAPANJA Dogovoreno je da u Tel Yarimjah otputujem idući tjedan. Gospoda Kelsey se useljavala u svoju kuću u Alwiyahu i bilo mi je drago što ću joj moći unekoliko olakšati posao. U to vrijeme čula sam nekoliko aluzija upućenih na račun Leidnerove ekspedicije. Jedan prijatelj gospoQe Kelsey, ne,ki mladi komandant konjičkog eskadrona, naškubio je usne od iznenadenja i uzviknuo: - Dražesna Louise! Još jedan njezin kapric! Okrenuo se meni: - Takav smo joj nadimak prišili, sestro. Svi je zovemo udražesna Louise«. - Znači li to da je veoma l~jepa? - upitah. - Ona si bar utvara da jest. - Ne budite tak0 zlobni, Johne - ređe gospoda Kelsey. - Dobro znate da nije jedina koja tako misli. Mnogim je muškarcima zavrtjela glavom. - Možda imate pravo. Zube, doduše, ima malo prevelike, ali mora se priznati da posjeduje izvjesne draži. - Zamalo što i sami niste stradali od tih draži - reče gospoda Kelsey smijući se. Komandant eskadrona pocrveni i prilično stidljivo prizna: 19 - Bome, stručnjak je u tome. što se tiče Leidnera, on obožava i zemlju po kojoj ona hoda pa je zato i svi ostali u ekspeddciji moraju obožavati. To se od njih i očekuje! - Koliko ih ima ukupno? - upitah. - Ima dh svih rasa i naradnosti, sestro - odgovori veselo komandant eskadrona. - Jedan Englez, arhitekt, jedan Francuz, svećenik iz Kartage koji tumači stare natpise. Tu je i gospodica. Johnson, Engleskinja, koja pere boce. Onda jedan mali debeljko koji fotografira - on je Amerikanac. I SVIercadovi. Samo neka dragi bog zna koje su narodnosti. Gospoda Mercado je vrlo mlada - i zmijolika - a mrzi odra,žesnu Louise<c kao samog sotonu! Naposljetku da spomenem i dva mladiča. Čudna je to čeljad, ali, na kraju krajeva, ipak simpatična . . . zar ne, Pennymane? Obratio se vremešnu čovjeku koji je sjedio i zamišljeno vrtio medu prstima svoj cviker. Ovaj se prene i podiže pogled. - Da, da, vrlo simpatični, zaista. Mislim, kad se uzmu svako za se. Naravno, Mercado je čudan svat . . . - Ima vrlo smiješnu bradu - upade gospoQa Kelsey. - Sva mu se nekako čudno opustila. Major Peru~yman nastavi, ne obazirući se na njenu upadicu: - Oba mladića su veoma ugodna. Amerikanac je previše šutljiv, a Englez, pak, neprel~idno blebeće. Smiješno jer je inače upravo obrnuto. Leidner je silan momak - vrlo uljudan i skroman. Da, ako ih usmete svakog za sebe, onda su svi oni vrlo ugodni ljudi. Sad kako bilo, možda samo sebi uobražava,m, sli, kad sam ih posljednji put posjetio, spopa.o me čudan osjećaj da medu njima nešto nije u redu. Nisam načistu kako da,
20 to objasnim. činilo se kao da se nitko ne drži prirodno. Vladala je neka neobična, zategnuta atmosfera. To ću najbolje objasniti ako vam kažem da su jedno drugome dodavali m.a,slac isuviše pristojno. Pocrvenjevši malo, jer se nerado razmećem svojim mišljenjem, uzvratih: - Ljudi postaju razdražljivi kad se uvijek druže s jednim te istim osobama. Znam to iz vlastita iskustva u bolnici. - To je točno - primajeti major Kelsey ali sezona je tek počela i ovakva razdražljivost još nije imala vremena da dođe do izražaja. - Svaka ekspedicija vjerojatno naliči donekle na naš vojnički život ovdje - reče major Pennyman. - Ima svoje klike, rivalstva i ljubomore. - čini se da ove godine ima mnogo novih pridošlica meciu njima - reče major Kelsey. - čekajte malo. - Komandant eskadrona brojio ih je na prste. - Mladi Coleman je pridošlica, a isto tako i Reiter. Emmott i Mercadovi nisu bili ovdje lani. Otac Lavigny je također pridošlica. Zamjenjuje doktora Byrda kojd ove godine zbog bolesti nije mogao doći. Carey je, naravno, jedan od starih. Ovdje je već od početka, što će reći pet godina. Gospotiica Johnson je član ekspedicije gotovo isto toliko godina koliko i Carey. - Uvijek sam mislio da se svi ti ljudi u Tell Yarimjahu dobro slažu - primijeti major Kelsey. - Ostavljali su dojam sretne obitelji, što uist~inu iznenaduje kad čovjek uzme u obzir ljudsku prirodu! Uvjeren sam da se sestra Leatheran slaže sa mnom. - Pa . . . ne znam u kojoj mjeri da vam dam za pravo! - rekoh. - Jedino znam da u bolnici 21 svade često nastaju zbog llajtrivijalnijih razloga, kao na primjer prepirke oko čajnika. - Da, u takvu šaroliku društvu ljudi postaju sitničavi - nastavi major Pennyman. - Pa ipak, mislim da se u ovom slučaju radi o nečem ozbiljnijem. Leidner je toliko uljudan, skroman i taktičan čovjek da uvijek nekako uspijeva održati dobro raspoloženje i slogu medu članovima svoje ekspedicije, MeQutim, nedavno sam, ipak, uočio da postoji neka zateg~nutost. GospoQa Kelsey se nasmije. - I vi ne vidi~te razloga? Zaboga, pa on udara u oči! - Kako to mislite? - Mislim na gospoc~u Leidner, naravno. - Bog s tobom, Mary - reče njen muž - pa ona je divna i nije nimalo svadljiva žena. - Nisam rekla da, je svadljiva, ali izaziva svađe! - Ka.ko? Zašto? - Zašto? Zašto? Zato što se dosaduje. Ona nije arheolog, več samo žena arheologova. Daleko od svakog uzbuQenja, dosaduje se pa sama stvara svoje male drame. Uživa da zavadi ljude. - Mary, ti to nika.ko ne možeš znati. Jednostavno izmišljaš. - Svakako da izmišljam! Ali ćeš se kad-tad uvjeriti da sam imala pravo. Ne naliči badava dražesna Louise na Mona Lisu! Možda ne misli zlo, ali svejedno je zanima što će se naposljetku dogoditi. - Ona je i te kako privržena svom mužu. - O, svakako! Nisaxn ni mislila na neke vulgarne veze, ali ta je žena prava allumeuse.l 1 Nami$uša. 22 - žene su tako medene jedna prema drugoj - reče major Kelsey. - Znam što hoćete reći: da uvijek pušemo je' dna na drugu. Ali, nemojte zaboraviti da se u , pravilu medusobno vrlo dobro poznajemo. - Svejedno - reče major Pennyman zamišljeno. - Čak i da sve te nesmiljene pretpostavke gospofte Kelsey uzmem za istinu, ipak mislim da one ne mogu dovoljno objasn;iti onu zategnutu atmosfer..."
|
You need to upgrade your Flash Player , or try to enable javascript in order see this document properly.
|
|
Comments
